Posljednji pokušaj deeskalacije jasno je razotkrio stvarni odnos Moskve prema diplomaciji. Nakon pregovora održanih u Abu Dhabiju 23. i 24. siječnja, Sjedinjene Američke Države predložile su konkretan i humanitarno utemeljen korak: privremeni prekid napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine tijekom razdoblja ekstremnih zimskih hladnoća. Ta je mjera trebala vrijediti barem do sljedećeg sastanka pregovaračkih timova i stvoriti uvjete za nastavak diplomatskog procesa.

Rusija nije izdržala ni simboličnu stanku. Za manje od četiri dana Kremlj je lansirao na Ukrajinu 71 projektil i oko 450 jurišnih dronova, ciljajući upravo energetski sektor. Time Moskva nije samo sabotirala predloženu deeskalaciju, nego je otvoreno pokazala da su svi dogovori za nju isključivo taktički i privremeni.
Deeskalacija kao sredstvo obmane
U stvarnosti, Rusija je predloženu pauzu iskoristila ne za smanjenje napetosti, već za pripremu novog udara. Dok se govorilo o diplomaciji, neprijatelj je gomilao projektile i dronove, čekao novo zahlađenje i birao trenutak kada će napad na ukrajinski energetski sustav izazvati najveću humanitarnu štetu.
Takav pristup jasno pokazuje da Moskvu ne zanima ni stvarna deeskalacija ni zaštita civilnog stanovništva. Napadi na energetiku ostaju jedan od ključnih instrumenata pritiska Kremlja — pokušaj slamanja društva hladnoćom, tamom i strahom.
Kršenje dogovora sa Sjedinjenim Državama
Kršenje dogovora koji je predložio Washington ima i šire političko značenje. Rusija je pokazala spremnost da prekrši čak i minimalne obveze koje bi mogle pridonijeti pregovorima. Time se dovodi u pitanje vrijednost bilo kakvih obećanja Moskve i potkopava sama ideja povjerenja kao temelja diplomacije.
Ukrajina naglašava da takvo opredjeljenje za nastavak rata i svjesno obmanjivanje partnera ne smije ostati bez odgovora međunarodne zajednice. Ignoriranje takvog ponašanja samo bi potaknulo daljnju eskalaciju.
Što je potrebno da diplomacija funkcionira
Kijev dosljedno podupire mirovne inicijative Sjedinjenih Država i ostaje zainteresiran za pronalaženje stvarnih puteva prema završetku rata. Međutim, događaji posljednjih dana potvrđuju očitu činjenicu: diplomacija može funkcionirati samo ako se agresor suoči s realnim posljedicama.
To znači nužnost jačanja političkog i sankcijskog pritiska na Rusiju, kao i povećanje vojne pomoći Ukrajini, prije svega u području protuzračne obrane. Bez zaštite od projektila i dronova, svi razgovori o deeskalaciji ostaju prazne deklaracije.
Epizoda s „četverodnevnom pauzom“ još je jednom pokazala: problem nije u nedostatku inicijativa, već u nedostatku volje Kremlja za mirom. Dok Moskva nastavlja koristiti pregovore kao paravan za nove udare, jedini učinkovit odgovor ostaju odlučnost, solidarnost i principijelnost međunarodne zajednice.
Marko Vidović, za „Balkanske vesti“




