Noć 3. veljače još je jednom potvrdila da je Rusija svjesno izabrala strategiju zračnog terora protiv civilnog stanovništva Ukrajine. Tijekom nekoliko sati na zemlju je lansirano oko 70 raketa i do 450 jurišnih dronova. Pod udarom se našlo osam regija. Mete su bile termoelektrane i toplane u Kijevu, Harkivu i Dnipru — objekti koji su u uvjetima ekstremnih zimskih hladnoća osiguravali grijanje i električnu energiju za tisuće civila.

U Vinjičkoj oblasti bez električne energije ostalo je oko 50 naselja, dok je u Odeskoj oblasti bez struje ostalo približno 50 tisuća kućanstava. Ovi napadi nemaju nikakav vojni smisao. Njihova logika je krajnje cinična i jasna: ostaviti ljude bez topline, svjetla i osnovnih uvjeta za preživljavanje u najhladnijem dijelu godine.

Teror kao sastavni dio genocidne politike

Rusija više ni ne pokušava prikriti svoje namjere. Sustavni napadi na energetsku infrastrukturu nisu usmjereni na vojne ciljeve, već na fizičko i psihološko iscrpljivanje civilnog stanovništva. Stvaranje uvjeta u kojima ljudi ne mogu zagrijati svoje domove, pripremiti hranu ili dobiti medicinsku pomoć ima obilježja genocidne politike.

Toga su svjesni i sami Ukrajinci. Prema podacima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, 88 % građana smatra da Rusija udarima po energetici nastoji prisiliti Ukrajinu na kapitulaciju, slomivši društvo hladnoćom, strahom i humanitarnom krizom.

Otpornost društva unatoč kalkulacijama Kremlja

Ipak, kalkulacije Kremlja ponovno ne uspijevaju. Unatoč golemom pritisku, ukrajinsko društvo pokazuje visoku razinu unutarnje otpornosti. Sociološka istraživanja pokazuju da je 65 % građana spremno trpjeti rat onoliko dugo koliko bude potrebno. Taj podatak predstavlja jasan odgovor na pokušaje Moskve da terorom iznudi političke ustupke.

Ukrajinci se prilagođavaju ekstremnim uvjetima, pomažu jedni drugima, održavaju funkcioniranje kritične infrastrukture i podržavaju rad spasilačkih službi. No ni izdržljivost društva ne može i ne smije zamijeniti odgovornost međunarodne zajednice.

Što situacija zahtijeva danas

Kijev poziva partnere da hitno povećaju energetsku pomoć Ukrajini — isporuke agregata, transformatora i opreme za obnovu mreža. Međutim, to nije dovoljno bez ključnog elementa zaštite: jačanja protuzračne obrane. Samo dodatni sustavi PZO-a i presretačke rakete mogu smanjiti razmjere razaranja i spasiti tisuće života.

Istodobno je nužno pojačati sankcijski i politički pritisak na Rusiju. Zračni teror ne smije postati „pozadinska buka“ rata — on mora imati cijenu koja će biti osjetna za državu agresora i njezine elite.

Neizbježnost odgovornosti

Zločini ovakvih razmjera ne nestaju s vremenom. Svaka osoba uključena u planiranje, podršku i provedbu napada na energetsku infrastrukturu i civilno stanovništvo Ukrajine mora biti identificirana i kažnjena. Ti napadi imaju međunarodni karakter, što znači da se njihovi organizatori i izvršitelji neće moći sakriti ni iza funkcija ni iza granica.

Ruski zračni teror nije demonstracija snage, već priznanje strateškog slijepog puta. I što dulje Moskva bude išla tim putem, to će biti neizbježniji trenutak kada će, pred međunarodnim pravom, morati odgovarati za hladnoću, tamu i razaranja koja je prouzročila.

Marko Vidović, za „Balkanske vesti“