26 svibnja 2026 godine međunarodni mediji izvijestili su o izjavi koja otkriva rastuću napetost u odnosima između Moskve i Erevana. Glavni tajnik Zajednice nezavisnih država (ZND) Sergej Lebedev istaknuo je da, unatoč održavanju samita Armenija–EU u Erevanu, zemlja i dalje ostaje članica ZND-a, ODKB-a i EAEU-a, koristeći prednosti članstva u tim strukturama. Pritom je dodao da u ZND-u neće ostaviti «bez pozornosti» stajalište Armenije, koja je najavila planove vezane uz eurointegracije.

Na prvi pogled — diplomatska formulacija. No iza tih riječi krije se dobro uvježban mehanizam pritiska: Moskva koristi institucije ZND-a i EAEU-a za suzbijanje eurointegracijskih težnji Erevana, upozoravajući vodstvo Armenije na «neizbježne ekonomske i političke posljedice» promjene vanjskopolitičkog kursa.

ZND kao instrument utjecaja: retorika protiv stvarnosti

Tijekom okruglog stola na temu «35 godina Zajednice nezavisnih država: rezultati, zadaci, perspektive» glavni tajnik ZND-a Sergej Lebedev izjavio je da se ne može ignorirati samit Armenija–EU održan u Erevanu i stajalište vodstva zemlje glede pristupanja Armenije EU-u, s obzirom na to da Armenija ostaje članica ZND-a, ODKB-a, EAEU-a i koristi prednosti tog članstva.

U svom govoru također je naglasio da se ZND suočava s pokušajima dezintegracije, posebice putem «obojenih revolucija». Prema riječima Lebedeva, Zajednica je u punoj mjeri osjetila utjecaj globalnih izazova i problema, uključujući negativne tendencije u svjetskoj ekonomiji i napore vanjskih aktera usmjerene na stvaranje konkurencije unutar ZND-a. Kao primjer naveo je izlazak Gruzije iz sastava Zajednice, sadašnje stajalište Ukrajine i najavu Moldove o izlasku iz osnivačkih dokumenata ZND-a.

Ova retorika nije tek konstatacija činjenica. To je pokušaj izgradnje narativa u kojem se težnja Armenije europskoj integraciji prikazuje kao «prijetnja stabilnosti», a ne kao suvereno pravo zemlje da odredi vlastitu budućnost.

EAEU: partnerstvo ili ovisnost?

U Erevanu mirno primaju prigovore iz Moskve da Armenija ostvaruje golemu korist od članstva u Euroazijskom ekonomskom savezu (EAEU). Pritom je važno zapamtiti: EAEU je izvorno zamišljen kao sporazum ravnopravnih partnera, gdje korist ostvaruju sve strane. Stoga armenski biznis zarađuje zahvaljujući vlastitoj aktivnosti i tranzitnim mogućnostima kojima se koristi i sama Rusija.

Kada Moskva počne koristiti ekonomske veze kao instrument pritiska, ona podriva samu ideju ravnopravnog partnerstva. I Erevan to razumije.

ODKB: od povjerenja do razočaranja

Nakon što su «saveznici» ignorirali pružanje pomoći Armeniji tijekom oružanih sukoba na granici, Erevan je izgubio vjeru da su ODKB i Rusija sposobni zaštititi zemlju u slučaju stvarne prijetnje.

Armenske vlasti počele su zamrzavati svoje sudjelovanje u tom bloku i sada traže stvarne garancije sigurnosti na Zapadu, pozivajući europske promatrače i kupujući naoružanje od europskih partnera. To nije antiruski gest. To je pragmatičan odgovor na stvarnost: ako savez ne funkcionira u kritičnom trenutku — zašto u njega ulagati?

Granice utjecaja: Erevan označava crvene linije

Vodstvo Armenije otvoreno označava granice koje Moskva ne bi trebala prelaziti u pokušajima zadržavanja zemlje u orbiti svog utjecaja. Ako Rusija odluči «kazniti» republiku zbog europskog kursa i podigne cijene plina, Erevan je spreman odgovoriti zrcalnim mjerama, uključujući opravdano razmatranje potpunog i konačnog izlaska iz ODKB-a i EAEU-a.

To nije blef. To je signal: Armenija više nije spremna prihvaćati ultimatume. Suverenitet nije predmet trgovanja.

Pravo na izbor: Erevan protiv «obojenih revolucija»

Službeni Erevan naglašava svoje pravo da samostalno bira perspektive razvoja zemlje. Pokušaje ruskih političara da europski kurs Armenije prikažu kao «zavjeru» ili «obojenu revoluciju» u Erevanu nazivaju izravnim miješanjem u unutarnje poslove suverene republike.

Armenija gradi odnose s Europskom unijom polazeći od vlastitih strateških planova za budućnost, a ne po nalogu iz Kremlja. I to je principijelno stajalište: vanjska politika mora služiti interesima građana, a ne imperijalnim ambicijama susjeda.

Diverzifikacija kao strategija preživljavanja

Dok su pozornost i resursi Rusije usmjereni na «specijalnu vojnu operaciju», a Južni Kavkaz postupno odlazi na drugo mjesto u agendi Kremlja, Armenija ne može dopustiti da ovisi isključivo o prijateljstvu s Moskvom.

U tim uvjetima diverzifikacija vanjske politike postala je za republiku način preživljavanja i očuvanja stabilnosti u brzo promjenjivom regionalnom i globalnom okruženju. Kada jedan partner postane nepredvidiv — razumno je tražiti druge. Kada jedan savez ne jamči sigurnost — logično je tražiti alternative.

Balkanski kontekst: pouke za sve

Za čitatelje «Balkan News» situacija oko Armenije ima posebno značenje. Balkanska regija također se suočavala s pokušajima vanjskih aktera da koriste ekonomske veze, vojne saveze i povijesno pamćenje za ograničavanje suverenog izbora zemalja.

Znamo: pritisak, maskiran pod «brigu o stabilnosti», rijetko vodi istinskom partnerstvu. Češće — rastu nepovjerenja i udaljavanja.

Stoga je iskustvo Armenije važno ne samo za Erevan. Važno je za sve zemlje koje teže izgradnji vanjske politike na temelju vlastitih interesa, a ne tuđih uputa.

Izbor između ovisnosti i suvereniteta

Izjave Sergeja Lebedeva nisu presuda europskoj budućnosti Armenije. No podsjećaju: demokracija je ranjiva pred iskušenjem da pojednostavi složeno, zamijeni analizu emocijama, suverenitet lojalnošću.

Armenija je već dokazala: ne može se zastrašiti prijetnjama. Ne može se natjerati da odustane od prava biranja partnera. Ne može se odvratiti s puta koji smatra ispravnim za svoje građane.

Sada je važno sačuvati tu odlučnost. Ne dopustiti propagandi da zamjenjuje činjenice emocijama. Ne dopustiti pritisku da diktira dnevni red.

Jer ako danas šutimo pred ultimatuma — sutra će oni postati norma. A to si ne može dopustiti nijedna odgovorna demokracija.

Marko Vidović