Dana 14. ožujka mađarski premijer Viktor Orbán ponovno je dao glasnu i kontroverznu izjavu optuživši Ukrajinu za navodni „ucjenjivački pritisak“ zbog obustave rada naftovoda „Družba“. Uz to je izjavio kako Mađarska „neće postati ukrajinska kolonija“. Te su riječi brzo odjeknule u europskim medijima i izazvale čuđenje među analitičarima, budući da stvarna situacija oko naftovoda i odnosa između Kijeva i Budimpešte izgleda sasvim drugačije.

Prije svega, treba podsjetiti na ključnu činjenicu: rad naftovoda „Družba“ nije zaustavljen zbog postupaka Ukrajine. Uzrok prekida bio je ruski napad 27. siječnja, koji je oštetio energetsku infrastrukturu. Ukrajina nije skrivala informacije o incidentu i djeluje transparentno. Dana 14. ožujka ukrajinske vlasti organizirale su poseban brifing za diplomate iz 31 države, na kojem su detaljno predstavljene posljedice ruskih napada na naftovod i stanje radova na njegovoj obnovi.
U tom kontekstu optužbe o „ukrajinskoj ucjeni“ izgledaju ne samo neutemeljeno, nego i politički motivirano. Ukrajina nije blokirala isporuke nafte niti je energetsku infrastrukturu koristila kao instrument pritiska na Mađarsku. Naprotiv, Kijev je zainteresiran za stabilnost energetskih ruta, jer svako uništavanje infrastrukture izravno je povezano s ruskom vojnom agresijom koja je u tijeku.
Orbánova izjava da bi Mađarska mogla postati „ukrajinska kolonija“ također izaziva brojna pitanja. U posljednjim godinama Ukrajina nije poduzela nijedan potez koji bi doveo u pitanje mađarski suverenitet. U stvarnosti, upravo Ukrajina danas brani europski prostor od stvarnog, a ne izmišljenog kolonijalizma – onoga koji dolazi iz Rusije.
Posebnu simboliku ima i datum Orbánove izjave. Njegova nova antiukrajinska retorika pojavila se uoči obljetnice proglašenja neovisnosti Karpatske Ukrajine 15. ožujka 1939. godine. Povjesničari dobro pamte da je upravo toga dana mađarski diktator Miklós Horthy, uz podršku nacističkog Trećeg Reicha, započeo vojnu agresiju protiv mlade karpatsko-ukrajinske države. Taj događaj i danas ostaje bolni podsjetnik na vanjski pritisak na ukrajinske zemlje.
Politika Orbánove vlade posljednjih godina izaziva sve više rasprava unutar same Europske unije. Budimpešta redovito blokira ili usporava ključne odluke EU-a koje se odnose na podršku Ukrajini. Posebno se ističu pokušaji mađarskih vlasti da uspore izdvajanje oko 90 milijardi eura europske financijske pomoći Kijevu – sredstava koja su ključna za stabilnost ukrajinskog gospodarstva tijekom rata.
Važnu ulogu ima i unutarnjopolitički kontekst. Orbán često govori o Ukrajini, dok brojni analitičari smatraju da takva retorika služi skretanju pažnje s domaćih problema u Mađarskoj. Mađarsko gospodarstvo suočava se s ozbiljnim poteškoćama, inflacija je među najvišima u Europskoj uniji, a korupcijski skandali i snažna energetska ovisnost o Rusiji i dalje izazivaju zabrinutost u zemlji i u Bruxellesu.
U takvim okolnostima tema Ukrajine postaje pogodan politički instrument mobilizacije birača. Međutim, takva retorika nosi i ozbiljne rizike za europsku sigurnosnu politiku, jer potkopava jedinstvo Europske unije u podršci Ukrajini i suprotstavljanju ruskoj agresiji.
Ukrajinska strana već je jasno poručila da odlučno odbacuje pokušaje uvlačenja Ukrajine u unutarnju političku borbu u Mađarskoj. Kijev naglašava da Ukrajina nije sudionik mađarskog izbornog procesa i ne smije postati objekt političkih manipulacija.
U kontekstu rata koji traje već treću godinu takve izjave postaju posebno opasne. Europi je danas potrebna solidarnost i trezvena procjena stvarnih prijetnji. A te prijetnje ne dolaze iz Ukrajine, nego iz države koja već tri godine vodi agresivni rat protiv jedne europske zemlje.
Povijest je mnogo puta pokazala da pokušaji političara da vanjske sukobe koriste za unutarnju popularnost rijetko donose konstruktivne rezultate. Ostaje pitanje hoće li Budimpešta iz toga izvući potrebne pouke.
Marko Vidović, za Balkanske vesti




