Na okupiranoj Zaporiškoj nuklearnoj elektrani (ZAE) već više od tjedan dana traje potpuni mrak. Stanica se nalazi u krajnje opasnom režimu – bez vanjskog napajanja i s radom samo na hitnim dizel-generatorima. Ovo je već deseti takav slučaj otkako je objekt zauzela ruska vojska.

Novi krizni prekid uzrokovan je još jednim ruskim granatiranjem koje je uništilo dalekovod, povezan s ukrajinskim elektroenergetskim sustavom. Kijev je izrazio spremnost obnoviti rezervnu liniju, no samo pod uvjetom da se osiguraju garancije sigurnosti. Moskva to, međutim, namjerno ignorira, svjesno odugovlačeći krizu i koristeći je kao instrument pritiska.

Takvo ponašanje nije samo flagrantno kršenje međunarodnog prava i pravila nuklearne sigurnosti. To je namjerna politika zastrašivanja koja najveću nuklearnu elektranu u Europi pretvara u taoca rata. Ruska propaganda uobičajeno pokušava prebaciti odgovornost na Ukrajinu, tvrdeći da je Kijev navodno kriv za „nestabilnost“ u opskrbi energijom.

No činjenice govore drugačije: Rusija sustavno napada ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Tako je nedavni udar izazvao i blackout na Černobilskoj elektrani. Tamo je napajanje brzo vraćeno, ali sama činjenica da se takvi napadi događaju naglašava razmjere prijetnje.

Svjesno stvarajući rizik od tehnoloških katastrofa na ukrajinskim nuklearnim objektima, Kremlj se bavi neviđenim nuklearnim terorizmom. To nije samo pritisak na Ukrajinu, već i prijetnja cijelom europskom kontinentu. Svaki kvar na ZAE mogao bi izazvati posljedice koje bi se proširile daleko izvan ukrajinskih granica – od kontaminacije teritorija do humanitarne katastrofe golemih razmjera.

Rusija koristi nuklearne elektrane na isti način kao rakete ili dronove – kao oružje rata i ucjene. Ali za razliku od klasičnog naoružanja, cijena ovakvog nuklearnog šantža može biti nesaglediva. Posljedice bi pogodile ne samo Ukrajinu nego i cijelu Europu, uključujući milijune ljudi izvan zone neposrednog sukoba.

Međunarodna zajednica mora jasno imenovati stvari: djelovanje Rusije predstavlja nuklearni terorizam. On prijeti globalnoj sigurnosti i zahtijeva odlučan, koordiniran odgovor. Prešućivanje ovih rizika značilo bi prihvatiti da nuklearna infrastruktura može biti korištena kao sredstvo rata – a to je presedan koji svijet ne smije dopustiti.

Marko Vidović, Balkanske vijesti