Rusija nas apsorbira, polagano nas guta i silom pretvara u svoju oblast, upozorava Svjatlana Cihanovskaja
Intervju Liderica bjeloruske oporbe za Telegram: ‘Poručujem Europi — ne dajte moju zemlju Putinu kao utješnu nagradu’
Rusija nas apsorbira, polagano nas guta i silom pretvara u svoju oblast, upozorava Svjatlana Cihanovskaja
PišeIvana Dragičević
FOTO: Ured Svjatlane Cihanovske
Bjeloruski satrap Aleksandr Lukašenko ukrao je Svjatlani Cihanovskoj predsjedničke izbore, a njezinu suprugu zdravlje i mladost. Unatoč tome, ona već godinama nalazi snage biti ne samo vođa bjeloruske opozicije, nego i inspiracija milijunima sugrađana i nada više od tisuću političkih zatvorenika. Ivana Dragičević razgovarala je za Telegram sa Svjatlanom Cihanovskom nedugo nakon iznenadnog oslobađanja njezina supruga Sjarheja
PišeIvana Dragičević prije jednog sata
U imperijalnoj gladi Vladmira Putina, uz Ukrajinu koju nesmiljeno uništava već godinama, važan dio predstavlja Bjelorusija. Marionetski režim Aleksandra Lukašenka bez pogovora slijedi svaki mig Moskve, a upravo iz Bjelorusije, u veljači 2022. godine, prvi ruski tenkovi prešli su na ukrajinski teritorij.
Obavještajni podaci govore da Rusija nadograđuje nuklearnu raketnu infrastrukturu u Bjelorusiji, a za jesen su najavljene i nove zajedničke vojne vježbe. Lukašenko se proglasio doživotnim vladarom i suzbio svaki oporbeni glas, a nada da će ušićariti štogod i u geopolitičkim preslagivanjima. Tako je već ponudio da upravo on bude domaćin samita Trump-Putin i mirovnih pregovora o Ukrajini.
Upravo se čita Maknite ovaj oglas
Nedavni posjet Minsku američkog posebnog izaslanika Keitha Kellogga podigao je mnoge obrve, a Lukašenko nije krio interes za pregovore o mogućem popuštanju sankcija. No, ono što se dogodilo neposredno nakon posjeta iznenadilo je mnoge. Nakon pet godina na slobodu je pušten Sjarhej Cihanovski, vodeća ličnost bjeloruske oporbe.
Pet godina u samici
Oslobođeno je još četrnaestero prominentnih političkih zatvorenika, koji su u zatvoru proveli punih pet godina. Upravo su izbori u kolovozu 2020. godine, na kojima se Cihanovski kandidirao protiv Lukašenka, izazvali masovne građanske i oporbene prosvjede, uhićenja antirežimskih lidera i egzil ostatka oporbe.
Glas svih njih posljednjih godina bila je Sjarhejeva supruga Svjatlana Cihanovskaja. Nakon muževljeva oslobađanja, zajedno su se pojavili na press-konferenciji u Vilniusu. U emotivnom iskazu, Cihanovski se slomio pred kamerama opisujući užase koje je proživio u Lukašenkovu zatvoru, u samici i potpunoj izolaciji. Zaboravio je, kaže, i govoriti.
“Moja supruga ostaje vođa bjeloruske oporbe”, rekao je u suzama, zagrljen sa Svjatlanom, Sjarhej Cihanovski. Već tjedan dana nakon puštanja izašao je na ulicu, na prvi javni prosvjed, i pozvao na oslobađanje ostalih političkih zatvorenika.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Svjatlana i Sjarhej Cihanovski Ured Svjatlane Cihanovske
Ekskluzivno za Telegram razgovarala sam sa Svjatlanom Cihanovskom, koja mi je iskreno govorila o godinama borbe, trenutku oslobađanja svojega supruga, ali i očekivanjima od Europe i svom viđenju studentske borbe na ostalim rubovima Europske unije, u Srbiji i Gruziji.
TELEGRAM: Što vam je prošlo kroz glavu kad ste dobili informaciju da puštaju vašeg supruga? Kakav je bio osjećaj vidjeti ga i zagrliti nakon pet godina?
CIHANOVSKAJA: Isprva nisam vjerovala. Duže od dvije godine nisam imala baš nikakvih informacija o njemu. Nikakvih. Toliko sam puta zamišljala kako će izgledati taj trenutak. Kad je došao, bilo je nestvarno. Plakala sam. Plakali smo oboje. Kad sam Sjarheja vidjela nakon pet godina, preplavile su me emocije. Jako se promijenio. Prepolovio se. Ipak, njegov duh, njegove oči i dalje su iste. Prvo mi se nasmiješio, čvrsto smo se zagrlili. To mi je bio najsretniji trenutak u životu.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
TELEGRAM: Znamo da je američki posebni izaslanik Kellogg razgovarao u Minsku s Lukašenkom. Možete li s nama podijeliti detalje pregovora i oslobađanja u kojem su posredovale Sjedinjene Države?
CIHANOVSKAJA: Njegovo oslobađanje dogodilo se zahvaljujući međunarodnim naporima, posebno onima Sjedinjenih Američkih Država. Ne mogu govoriti o detaljima jer su neki aspekti još vrlo osjetljivi. No, želim zahvaliti predsjedniku Donaldu Trumpu i svima koji su bili uključeni, od diplomata, dužnosnika, pregovarača koji su radili uporno, ali u tišini, da to ostvare. Ovo je humanitarna gesta, ali je i signal da svijet nije zaboravio Bjelorusiju i da pritisak daje rezultat.
TELEGRAM: Izjavili ste također: “Nismo gotovi. Još je 1150 političkih zatvorenika iza rešetaka. Svi moraju biti oslobođeni”. Je li to moguće?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
CIHANOVSKAJA: Vjerujem da jest, jer drugog puta nema. Svi ti ljudi — učitelji, studenti, novinari, aktivisti za ljudska prava — oni nisu kriminalci. Oni su heroji i svi do jednog zaslužuju biti slobodni. Sjarhejevo oslobađanje probudilo je nadu u tolikim obiteljima jer je dokazalo da se stvari mogu promijeni i da je međunarodni pritisak učinkovit. Zato ne smijemo stati. Puštanje nekoliko političkih zatvorenika ne može se koristiti za normalizaciju tog kriminalnog režima. Moramo se boriti dok svi do jednog koje taj režim drži iza rešetaka ne budu na slobodi.
TELEGRAM: Zašto je Lukašenko pristao pustiti vašeg supruga? Je li dobio nešto zauzvrat? Može li mu se vjerovati?
CIHANOVSKAJA: Da budem jasna: Lukašenko ne pušta političke zatvorenike iz samilosti. On ljude koristi kao uloge u pregovorima. Ovo nije napravio jer se odjednom promijenio, ovo je njegova politička kalkulacija. Režim stalno pokušava nešto izvući, pa trguje. No to ne mijenja suštinu onoga što on jest. Lukašenku se ne može vjerovati, a njegova riječ ne znači ništa bez djela. Stoga moramo ostati na oprezu. Slavimo ovaj trenutak, naravno, ali držimo oči širom otvorene. On i dalje u zatvoru drži tisuće nevinih, muči ih, ušutkava, vrši nasilje nad njima. Ništa se još suštinski nije promijenilo.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
TELEGRAM: I vi ste u odsutnosti osuđeni na 15 godina zatvora. Što vam to znači?
CIHANOVSKAJA: Tu presudu sam mirno primila na znanje jer mi ništa ne znači. Ona nije zakonita. To je osveta. Režim me kažnjava jer ne pristajem šutjeti. I nisam jedina. Tisuće Bjelorusa su na isti način osuđene, samo zato što su govorili, prosvjedovali ili vjerovali u slobodnu budućnost. Dobro znam da je to cijena ustajanja protiv diktature.
Da, petnaest godina zatvora zvuči strašno. No, mnogi su već iza rešetaka, u samici, posve izolirani. Moj suprug je tako živio pet godina. Za razliku od svih tih političkih zatvorenika, ja sam slobodna. Mogu govoriti, mogu se boriti. Zato me ta presuda ne zastrašuje, nego služi kao podsjetnik da mogu činiti ono što je drugima uskraćeno.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Svjatlana i Sjarhej Cihanovski Ured Svjatlane Cihanovske
TELEGRAM: Ne samo vi, nego i mnogi drugi oporbeni lideri, intelektualci, novinari, ljudi iz nevladinih udruga, još od izbora 2020. ste ili u zatvoru ili u egzilu. Lukašenko se pak ove godine reizabrao u sedmi predsjednički mandat. Gdje svi vi nalazite motivaciju?
CIHANOVSKAJA: Nalazim je u tome što oni koji su ostali u zemlji nisu odustali. Razgovaram neprestano s ljudima u Bjelorusiji, od radnika i studenata do liječnika, majki… Govore mi o sitnim gestama otpora, podršci obiteljima političkih zatvorenika, podzemnom prenošenju vijesti iz ruke u ruku. Ako se oni nisu slomili, ni ja si to ne mogu dopustiti.
Represija je doista brutalna, ali režim nam nije ubio duh. Prosvjedi su prešli u ilegalu, no duh nije nestao, samo se transformirao. Stvorili smo nove institucije jedinstvene tranzicijske vlade, koordinacijsko vijeće, građanska veleposlanstva, kibernetičke partizane. Gradimo novu Bjelorusiju u egzilu i u srcima ljudi. Tu je motivacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
TELEGRAM: Što znate o stanju političkih zatvorenika u Bjelorusiji? Čuli smo od vašeg supruga kakvu torturu je prošao. Što se može učiniti da se pomogne ostalima?
CIHANOVSKAJA: Stvari su i gore nego što smo mislili, okrutne. Jako puno političkih zatvorenika drže u potpunoj izolaciji, nema nikakvih informacija o njihovu stanju, pa ne znamo ni jesu li živi. Mojeg supruga Sjarheja godinama su držali u potpunoj izolaciji. Tek kad je pušten, saznali smo za zastrašujuće uvjete koje su i on i ostali morali izdržati.
Bio je u samici. Ljudima uskraćuju komunikaciju, pisanje pisama, lijekove, čak i hranu. Drže ih u ledenim ćelijama. Nekima uskraćuju san, druge prisiljavaju da stoje satima ili ih prebijaju. Nekoliko ih je umrlo zbog nehumanih uvjeta, a strahujemo da će ih biti još.
Što možemo? Možemo govoriti o njima, spominjati im imena u vijestima, pritiskati međunarodne institucije. Sankcionirati odgovorne, ne popuštati pritisak na režim u Minsku. Iznad svega, ne smijemo ih zaboraviti. U svakoj prigodi moramo režimu pokazati da nismo na njih zaboravili.
TELEGRAM: Susjedna Poljska donosi novi zakon o azilu. Premijer Donald Tusk kaže da se njegova zemlja ne suočava samo s ilegalnim migracijama, nego i s državnim operacijama režimâ u Minsku i Moskvi. No, azil je ključan mehanizam zaštite od političkog progona. Kako vi vidite ovaj čin, kakva je to poruka bjeloruskim disidentima?
CIHANOVSKAJA: Poljska je učinila više od bilo koje zemlje da primi Bjeloruse i pruži im dobrodošlicu. Zahvalni smo i poljskoj vlasti i ljudima. Nema sumnje da režim u Minsku koristi migraciju kao oružje, kao dio hibridnih napada na Europu. Najslabije ljude oni pretvaraju u svoje oruđe.
Međutim, moramo paziti da, dok izoliramo režim, ne izoliramo i bjeloruski narod. Zatvaranje vrata progonjenima samo pomaže režimu. Kažnjava nevine i štiti krivce. Kažem Europskoj uniji: sjetite se tko ste. Europa mora ostati utočište onih koji se bore za slobodu. Trebamo jaču, a ne slabiju zaštitu za azilante. I trebamo jasno razgraničiti ljude od režima: bjeloruski režim nije bjeloruski narod.
TELEGRAM: U Europi se, od početka ruske agresije na Ukrajinu, ne čuju glasovi mnogih ruskih disidenata, novinara. U europskom javnom prostoru, gdje žive i rade, kao da ih ne žele iskoristiti da se suprotstave Putinovu režimu. Imaju li taj problem i bjeloruski oporbenjaci, novinari i aktivisti u Europi?
CIHANOVSKAJA: Ponekad se osjećamo nevidljivima. Na početku, nakon 2020. godine, postojao je val podrške. No sad, dok traje rat u Ukrajini, Bjelorusija je nestala s radara. To je bolno jer mi smo i dalje tu, još se borimo. Ponekad se čini kao da vičemo u vjetar.
Razumijem, svijet je prezauzet. Ali opasno je ignorirati nas. Bjelorusija nije neka rubna priča. Mi smo u središtu borbe slobode i tiranije. Bez slobodne Bjelorusije nikad neće biti sigurne Europe. Bjelorusija i Ukrajina dio su iste priče i prijeti nam isti neprijatelj – imperijalna Rusija koja nam uskraćuje pravo na postojanje. Trebamo više platformi, više suradnje s europskim medijima, parlamentima, think tankovima. Ne da nas se sluša kao žrtve, već da budemo lideri promjene.
TELEGRAM: Lukašenko je više puta opovrgnuo sjedinjenje s Rusijom, no izvještaji stalno govore da Putin od toga ne odustaje. Koliko je stvarna ta prijetnja?
CIHANOVSKAJA: Prijetnja je stvarna. Lukašenko je već dao toliko toga – vojne baze, zajedničku zapovjednu strukturu, medijsku kontrolu, ekonomsku ovisnost. Sad svjedočimo još jačoj rusifikaciji u školama, kulturnim institucijama, politici. Ne gubimo samo suverenitet, nego svoj identitet.
Formalno sjedinjenje neće se dogoditi sutra, nego korak po korak. Bjelorusiju apsorbiraju. Ne zakonski, nego u stvarnosti. I zato svijet mora djelovati. Potpora bjeloruskoj neovisnosti ne može biti samo simbolična. Treba nam stvarna politička, ekonomska i institucionalna potpora.
U suprotnom, riskiramo da nas pretvore u oblast – silom. A to neće biti samo tragedija za Bjelorusiju, to će biti europska tragedija. Značit će novu prijetnju našim demokratskim susjedima.
TELEGRAM: Lukašenko kaže da ne žali zbog pomoći Rusiji u agresiji na Ukrajinu. Kakve posljedice bi, po vašem mišljenju, njega trebale snaći za ulogu u ratu?
CIHANOVSKAJA: Morao bi izaći pred lice pravde. Lukašenko je dopustio da se naš teritorij koristi za napad na susjednu zemlju. To je suučešništvo u ratnom zločinu. A sad imamo informacije da je sudjelovao i u deportacijama ukrajinske djece, što je zločin protiv čovječnosti. Dosad nije snosio nikakve posljedice.
Nekažnjivost je opasna stvar, ona osnažuje druge diktatore. Vjerujem da bi ga se moralo uključiti u međunarodne istrage haških istražitelja, Međunarodnog kaznenog suda. Sankcije trebaju biti jače, svima treba biti jasno da mu se ne može vjerovati. On nije neutralan, on nije mirotvorac. On je sudionik u agresiji.
Aleksandr Lukašenko i Vladimir Putin AFP
TELEGRAM: Mislite li da se njegova ponuda o domaćinstvu pregovora Moskve i Washingtona, ili mirovnih pregovora o Ukrajini, shvaća ozbiljno? Je li moguće da bude međunardono rehabilitiran?
CIHANOVSKAJA: To je opasan plan. Čovjek koji je pomogao pokrenuti rat sad želi biti domaćin mirovnih pregovora? To nije diplomacija, to je propagandni šou. Lukašenko pokušava sebe rehabilitirati na međunarodnoj sceni. Želi riječima isprati svoje zločine.
Ne možemo pasti na to. Pravi mir ne može se graditi na lažima. Istinski mirovni proces mora uključivati demokratske glasove iz Bjelorusije, a ne diktatora koji je pomogao pokrenuti rat.
TELEGRAM: Obzirom na iskustvo Bjelorusije s autoritarnošću, kakav savjet možete dati građanima demokratskih zemalja, osobito u Europi i SAD-u gdje postoji velika zabrinutost oko nazadovanja demokracije?
CIHANOVSKAJA: Moja poruka je jednostavna: nemojte misliti da se to ne može dogoditi kod vas. I mi smo imali škole, radna mjesta, izbore na papiru. Ali, korak po korak, sve je to nestalo. Dok se jednog dana nismo probudili u zatvoru, bez prava, pravde, bez glasa.
Demokracija ne znači samo glasanje na izborima. Ona je zaštita institucija, borba protiv korupcije i držanje lidera odgovornima. Demokraciju čine aktivni, a ne pasivni građani. Dakle, ostanite budni. Govorite. Sloboda je krhka — onda kad je više nema, vrlo teško ju je vratiti. Morate koristiti svoja demokratska prava ili riskirate da ih izgubite.
TELEGRAM: Koja je vaša poruka visokoj povjerenici za vanjsku politiku i sigurnost Kaji Kallas i članicama Europske unije u ovoj novoj eri, kad se podiže proračun za obranu i jačaju vojni kapaciteti?
CIHANOVSKAJA: Mi podupiremo snažnu Europu. Sigurnost je ključna. No, poručujem Europi da ima na umu kako prava sigurnost ne leži samo u oružju – ona je i u pravdi, demokraciji, jedinstvu. Demokratska Bjelorusija može biti pouzdan partner europskoj obrani i stabilnosti. Dijelimo iste prijetnje, iste vrijednosti. Pomagati Bjelorusima nije milosrđe, to je investicija u europsku budućnost.
Moja je poruka: ne dajte Bjelorusiju Putinu kao utješnu nagradu! Pomozite nam da svoju zemlju učinimo dijelom Europe. To će biti najsnažnije sigurnosno jamstvo, i vama i nama.
Svjatlana i Sjarhej Cihanovski Ured Svjatlane Cihanovske
TELEGRAM: Jeste li pratili prosvjede u Srbiji i Gruziji? Imate li kakvu poruku tim mladim ljudima?
CIHANOVSKAJA: Pratim ih s velikim zanimanjem. Želim im poručiti – niste sami. Vaša hrabrost inspirira i nas. Vidim u vama isti duh koji sam vidjela u Bjelorusiji 2020., vjeru da obični ljudi mogu promijeniti svoju zemlju. Nastavite! Ostanite jedinstveni. Znajte da svijet gleda i da je svaki glas važan. Demokracija nije nešto što je dano, ona se gradi korak po korak, često u boli i uz žrtvu. Ali gradite nešto snažno.
TELEGRAM: Nakon godina borbe, kako vidite budućnost Bjelorusije? Vjerujete li da će ona biti slobodna za vašeg života? Što vas tjera dalje?
CIHANOVSKAJA: Vjerujem. Moram. Jer svakoga dana vidim da su naši ljudi spremni, da nisu poraženi. Samo čekaju svoj trenutak. Gradimo osnovu za to kroz institucije, solidarnost, kroz istinu. A što me tjera da nastavim? Moja djeca. Moj muž. Pisma koja dobivam od zatvorenika, poruke nepoznatih ljudi koji mi kažu: Ne odustaj.
Nisam sama izabrala ovaj put, on je odabrao mene. No, sad nosim nadu milijuna i neću prestati dok Bjelorusija ne bude slobodna, demokratska i ne bude živjela u miru.
Source link: www.telegram.hr
