Zdravi razum i hrvatska politika su u svađi, vidjeli smo to i na dva nedavna primjera. Zato i jesmo tu gdje jesmo, a kakvi smo, nismo ni za di smo...

Sibenik, 171121. Gradska knjiznica Gradonacelnik Zeljko Buric, saborski zastupnik Hrvoje Zekanovic i vd direktorica tvrtke Batizele Nina Kursar govorili su o ponudama pristiglim na natjecaj za razvojni investicijski projekt Batizele na podrucju bivse tvornice TEF. Na fotografiji: Hrove Zekanovic.Niksa Stipanicev/Cropix

Prošloga je tjedna Hrvoje Zekanović, saborski zastupnik, na vlastitoj koži osjetio kako u Hrvatskoj funkcionira stranačka stega kad je ekspresno skinut s čelne pozicije kluba Hrvatskih suverenista zato što je za govornicom, slobodno i emotivno, stao na stranu zdravog razuma, ne konzultirajući se s drugovima. Drugovi su, očekivano, ostali na drugoj strani, braneći stegu i ne ulazeći u sadržaj onoga što je Zekanović rekao.

A Zekanović je, na osnovi vlastitog iskustva i iskustva svoje obitelji s koronom, ali zacijelo ne samo iz osobnog kuta, ustvrdio da se oni koji se protive COVID potvrdama zapravo protive i cijepljenju te da zbog toga ljudi umiru.

'Mi Suverenisti smo protiv COVID potvrda, načelno. Također smo za to da se o svim mjerama stožera raspravlja u ovom najvišem domu. Međutim, ono što je ključno, svi koji ste za ili protiv potvrda morate s ove govornice reći jasno jednu stvar – ljudi zbog vašeg stava završavaju na respiratoru. Ne smijete to u fusnoti ostaviti nevidljivo. I morate reći da cjepivo spašava ljudske živote. Može vas biti sram, sve vas koji s govornice u Saboru tu činjenicu stavljate u fusnotu”, kazao je Zekanović pozivajući se na zdravi razum.

No zdravi razum je ispod stranačke stege i potrebe svih naših političara, predstavnika ove heterogene nacije, da budu u okvirima svojih strančica nadnaravno homogeni, svi ko jedan.

Stoga je u hrvatskom političkom životu neprirodno jedinstvo znatno jače od prirodnog zdravog razuma te se, upravo u ime jedinstva i te nemoguće homogenosti, suspendira zdravorazumsko rezoniranje te, u konačnici, doprinosi dojmu nas, njihovih glasača, da su «svi oni u finalu isti». I jesu! Barem u smislu protežiranja stranačkoga bratstva nauštrb odgovornog subratimstva s ljudima koji su ih i doveli u poziciju moći i vlasti.

No nijedno pravilo bez izuzetka. Eno SDP-a, koji je jednog svoga druga isturio kao stranačkog kandidata za mjesto predsjednika države. Taj je SDP-ov drug pobijedio ostavivši iza sebe HDZ-ovu kandidatkinju da bi u godinu dana od ljevičara i socijaldemokrata postao netko drugi, približivši se krajnjoj desnici s jedne i druge strane Drine. Što na to kažu drugovi iz SDP-a?

«Stav SDP-a je jasan. U Srebrenici se dogodio genocid. U Srebrenici su ljudi pobijeni zbog toga što su bili pripadnici drugog naroda. Oko toga nemam nikakve dvojbe. Sudbina obitelji Zec je sudbina obitelji koja je izvučena iz svoga doma, u mraku noći odvedena na obronke Sljemena, pobijena, zakopana u mraku, ostavljena da trune u zemlji… To nije stvar odštete nego odgovornosti», kazao je Peđa Grbin, predsjednik SDP-a. Taj se njegov istup u medijima tumači kao jasan otklon od Milanovića.

No je li on predsjedniku države, kojeg je upravo SDP lani nosio na ramenima, uz ganuti govor Davora Bernardića, zdravorazumski i pošteno rekao: Predsjedniče, ti više nisi naš drug, odričemo te se jer više evidentno ne pripadaš socijaldemokratskoj ideji? Naravno da nije i gotovo sigurno niti neće.

Zato što zdravi razum i hrvatska politika nisu dio iste priče. Zato i jesmo tu gdje jesmo, a kakvi smo, nismo ni za di smo…

Source link: slobodnadalmacija.hr