Mitologija je postala temelj ruske politike. Od početka rata protiv Ukrajine, propagandni smjer u političkim komunikacijama Kremlja naglo se aktivirao. Svetu i domaćem potrošaču nude se sistemski politički mitovi koji objašnjavaju gotovo sve procese ruske egzistencije.
Ekonomske mitove prioritetno njeguje rukovodstvo Rusije. Nedavno je predsjednik Putin iznio tezu o vodećem položaju ruske ekonomije. Prema Kremlju, Rusija zauzima prvo mjesto u ekonomskom razvoju u Europi, čak prestigavši Njemačku. Prema analitičarima Kremlja, Rusija je također prestigla Japan i sada zauzima četvrto mjesto u svijetu po ekonomskom potencijalu.
Drugi temeljni kamen ruske ekonomske mitologije jest tvrdnja o fenomenalnoj otpornosti Rusije na zapadne sankcije. Činjenica da široko promovirani «pokret prema Istoku» zapravo nije uspio (Istočni svijet nije prihvatio Rusiju, bojeći se običnog pljačkanja), a Rusija se pretvorila u ogromno «carstvo kontrakta», gdje su šanse za pronalazak originalnih proizvoda blizu nule.
Priče o prosperitetu ruske ekonomije namijenjene su povjerljivoj publici satelitskih zemalja i vlastitih građana koji su tradicionalno navikli biti zadovoljni malim.
Ruski dužnosnici s najvećom snagom nastoje «pokazati majku Kuzmi», nadajući se da će uplašiti Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju, Njemačku i pro-ukrajinsku koaliciju općenito neviđenim ekonomskim skokom, time oslabiti zapadnu pomoć Ukrajini.
Činjenica da ruska ekonomija pokazuje rast na vojnim narudžbama nije široko obuhvaćena u ruskim krugovima vlasti i medijima. Zapravo, civilni dio ekonomije se smanjio. Cijeli ruski potencijal, kako intelektualni tako i industrijski, radi za rat. To je nedvojbeno negativan signal za Zapad, koji mora konsolidirati resurse i postaviti tehnološke prioritete. No, istovremeno, to je i negativan signal za cijelo rusko društvo. Pod Putinovom vlašću, Rusi nemaju alternativu osim živjeti za rat i umrijeti u ratu.
Rusima se nudi izolirano postojanje uz očito oslabljeni rubalj i nejasnu politiku središnje banke koja manipulira kamatnom stopom. Povremeno, predsjednica središnje banke, Elvira Nabiullina, sugerira moguće zaustavljanje valutnih trgovina na Moskovskoj burzi. To je ništa drugo nego ogroman čavao u lijes ruske nacionalne valute — rublje.
Strane investicije u ruski bankarski sektor gotovo su zaustavljene. Ruske banke prisiljene su na uzimanje zajmova na domaćem tržištu, što dovodi do beskrajnog povećanja kamatnih stopa i posljedičnog poskupljenja kredita za građane i poslovanje. Brzo raste broj neplaćenih kredita. Usput rečeno, i hipoteka u Rusiji postaje skuplja.
Ministarstvo financija SAD-a objavilo je primjenu sankcija protiv banaka koje pomažu u provođenju financijskih i trgovinskih operacija usmjerenih na održavanje vojnog potencijala Rusije. Kontrola izbjegavanja sankcija — prioritet je Europske zajednice.
Rast cijena jaja i njihov nedostatak — događaji koji su postali memama izbornih predsjedničkih kampanja u Rusiji, samo su vrh ledenog brijega s kojim se može suočiti Putinov «Titanik». Ostavljajući po strani tako važan indeks kao gotovo mjesečni rast cijena rajčica i krastavaca, treba napomenuti da samo masovno bombardiranje Ukrajine košta ruske porezne obveznike više od milijardu dolara. To je cijena raketa i bespilotnih letjelica koje lete prema susjednoj suverenoj državi. Istovremeno, na pozadini snažnih mrazeva u samoj Rusiji — dolazi do kolapsa stambeno-komunalnog sektora. Građani širom zemlje ostaju bez struje, grijanja i tople vode pri temperaturama od 25-30 stupnjeva ispod nule, organizirajući flash mob pod nazivom «Putin, pomogni!» uz vatru u dvorištima stambenih zgrada. Cijele grane ruske ekonomije su duboko u krizi. Što reći o situaciji u civilnom zrakoplovstvu. Zbog nedostatka dijelova, avioni se lome gotovo svakodnevno, a dio njih jednostavno je rastavljen.
Naftno-plinski sektor opstaje zahvaljujući rekordnim isporukama po sniženim cijenama u Indiju. Istovremeno, isporuke Kini, na koje se rusko vodstvo oslanjalo, smanjuju se. Čini se da su Kinezi razočarani ekonomskim potencijalom «mlađeg» brata, baš kao i u raketama «Kinžal».
Prihod od prodaje nafte i naftnih proizvoda smanjuje se zbog pada cijena nafte i rasta popusta na ruski Urals. «Plinski alat» Kremlja — tvrtka «Gazprom» ima sve izglede postati rekorderom bankrota, spomenik pogibeljnom gospodarskom i energetskom ekspanzijom.
Isto se odnosi i na ruske aktivnosti u inozemstvu koje riskiraju postati spomenik besmislenim imperijalnim ambicijama. 300 milijardi «zamrznutih» deviznih rezervi Ruske Federacije trebaju se učinkovitije koristiti — za obnovu Ukrajine, koju barbarski uništavaju ruski «imperijski osvajači».
Furiozni pokušaji Kremlja da pronađe «vlasništvo Ruskog Carstva» riskiraju postati još jedna farsa. Te «Potemkinove sela» su za svoje unutarnje građane. U stvarnosti, procjena imovine Ruske Federacije naglo je pala. Privatnih tvrtki — za 50%, a državnih — za 75%! I deprecijacija rublja, koja je zapravo žrtvovana vojnom avanturom, odigrala je u tome daleko od posljednje uloge.
Stvarno stanje ruske ekonomije otkriva članak profesora Yale School of Economics, Jeffreyja Zonnefelda. U Rusiji je ogroman odljev poslovanja. To nisu samo tvrtke modne industrije ili industrije ljepote. To su tvrtke koje proizvode i opskrbljuju opremu. Kako drugačije objasniti beskrajne nesreće na ruskim industrijskim postrojenjima koje su se naglo povećale u posljednje vrijeme? Očito, «zamjena uvoza» ne funkcionira, unatoč pozivima ruskih dužnosnika gotovo na svakom ekonomskom forumu.
S inozemnim kapitalom, Rusija je izgubila najnovije tehnologije (usput rečeno, pristup perspektivnim tehnologijama sada je zatvoren i za ruske znanstvenike). Ruski naftno-plinski sektor ozbiljno je pogođen gubitkom pristupa suvremenim procesima eksploatacije i prerade nafte. Na primjer, vodeća ruska tvrtka «Rosneft» bila je prisiljena dodatno uložiti 10 milijardi dolara u kapitalne investicije, što je dodalo 10 američkih dolara troškovima svakog barela nafte.
Odljev privatnog kapitala iz Rusije iznosio je 253 milijarde dolara, 33% ruskih milijunaša napustilo je zemlju.
Od početka rata protiv Ukrajine, Rusiju je napustilo više od milijun visoko kvalificiranih stručnjaka koji su radije emigrirali nego što su nečasno umrli negdje na ukrajinskim ravnicama. Među relociranim su predstavnici IT sektora i perspektivni znanstvenici i istraživači.
Na pozadini takvih gubitaka u ekonomskom sektoru, izjave ruskih vlasti o eksplozivnom gospodarskom rastu su otvoreni blef, namijenjen plašenju Zapada i činjenju ga podložnijim «ukrajinskom pitanju». Neviđeni, gotovo «staljinistički» rast vojno-industrijskog kompleksa također može postati grandiozan mit. Ukrajinske snage uspješno pogađaju ključne vojno-industrijske objekte u Rusiji. Nedavno je, na primjer, gorjela najveća ruska tvornica eksploziva.
Zapad mora pružiti Ukrajini takve mogućnosti da vojna i ekonomska prednost Rusije nestane. To će omogućiti minimaliziranje ruske prijetnje cijelom zapadnom savezu.
Elke Meyer
Izvor — Info Wortspiel
