Uspjeh cijele napadne operacije utemeljen je na sposobnosti operativne izolacije ruskih snaga na Hersonskom frontu

Vojni analitičar: Rusi šalju pojačanja, više oružanih konvoja kreće se prema presudnom frontu. No, imaju problem

FOTO: AFP/Ilustrativna fotografija

Autocestom E58, kroz Zaporošku oblast, prema Novoj Kahovki u pokretu je veliki cestovni konvoj ruskih vojnih vozila. Sva ta pojačanja imaju smisla jedino ako uspiju prijeći na desnu obalu Dnjepra. Međutim, nije to sve. Na desnu obalu mora se prebaciti streljivo, gorivo, hrana i normalno vojnici, ali ne bilo koji. Bez vojnika koji su se spremni boriti i žrtvovati nema pobjede u ratu

Združene snage Ukrajine nastavljaju napadne operacije oblikovanja bojišta zapadno od rijeke Dnjepar. Kao što je Telegram već radije procijenio, iako imaju izražena tri težišta prodora, ukrajinske snage nastavljaju napade na više pravaca. Tako razvlače malobrojnije snage ruske vojske na širokom frontu. Ukrajinci i dalje izbjegavaju nepotrebne izravne konfrontacije s profesionalnim jedinicama zračno-desantnih snaga. Proboje vrše na „mekim“ dijelovima fronta kojeg brane lokalne jedinice samoproglašenih Luganske i Donjeceke narodne republike.

Zapovjedništvo iz Kijeva glavninu snaga za napad prikupilo je istočno od lijeve obale rijeke Ingulec. Jedinice koje napadaju zapadno od Hersona koriste se za vezivanje preostalih ruskih okupacijskih snaga. Ukrajinci nastoje primijeniti manje obuhvatne manevre, taktičke razine, presijecajući odstupnicu neprijateljskih otpornih točaka koje su uglavnom organizirane oko lokalnih naselja. Neprijatelj se dovodi u nepovoljan položaj i prisiljava na povlačenje. Na taj su način, od ruskih snaga u obrani preuzeli gotovo cijelu prvu crtu obrane na sjevernom dijelu bojišta od Visokopilja do desne obale Dnjepra prema istoku.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Mostobrani za daljnji ukrajinski prodor

Ništa manje nije značajan mostobran na lijevoj obali rijeke Ingulec kod Andriivke. Polako, postupno ali postojano, ukrajinske snage šire mostobran, po dubini a i po širini. Na lijevu obalu stalno prebacuju nove snage i tehniku preko tri pontonska mosta. Očito Ukrajinci mostobrane žele iskoristiti kao operativnu osnovicu za daljnji prodor prema Novoj Kahovki na rijeci Dnjepar. Međutim, sadašnja širina od oko petnaest kilometara i ista tolika dubina ne osigurava smještaj većeg broja jedinica. Za očekivati je da će ukrajinske snage nastojati proširiti mostobran.

Zapadno od Hersona ukrajinske kopnene snage nemaju posebno velike ambicije. Izgleda da je vezivanje ruskih snaga osnovni cilj. Kontrola nad pojedinim naseljima često prelazi iz ruke u ruku ali bez većih prodora. U cjelokupnoj operaciji oblikovanja bojišta, vatreno djelovanje po objektima u ruskoj pozadini ima ključnu ulogu. Sadašnji broj ruskih snaga i sredstava, na desnoj obali Dnjepra, nije dostatan da bi se potpuno zaustavilo napredovanje ukrajinskih osloboditelja. Bez dodatne pomoći njihov poraz je neizbježan.

Rusija žurno dovlači novu vojsku preko Dnjepra

Iz tih razloga, Vojska Ruske Federacije žurno mora dovlačiti nove snage i sredstva preko Dnjepra. Cestovni mostovi su onesposobljeni, željeznički također. Postavljeni pontonski most je razvaljen. Trenutno je prijelaz rijeke Dnjepar za veće transporte moguć jedino pomoću skela. Ali i skele su pod stalnim udarom ukrajinske artiljerije. Prema tim lokacijama konvergira cjelokupan ruski transport. Stvaraju se veliki prometni čepovi. Upravo takav nepovoljan operativni položaj, po pitanju snabdijevanja i popune ruskih snaga, koriste Ukrajinci.

Dalekometnim pogodcima raketama i artiljerijom uništavaju se logistička infrastruktura i transportni kapaciteti. Uz već dokazane precizne rakete, koje se ispaljuju iz višecijevnih raketnih bacača M142 HIMARS i M270 MLRS , potvrđena je i upotreba dalekometnih projektila M982 Excalibur kalibra od 155 milimetara. Ove projektile, na daljinu od 70 kilometara ispaljuju NATO haubice i to američke M777, francuske CEZAR i njemačke PzH2000.

Pored izvanredne daljine gađanja ova oružja, na krajnjem dometu, pogađaju ciljeve s odstupanjem ne većim od četiri metra u odnosu na koordinate cilja. Naime, korekcija putanje granate vrši se pomoću satelitske navigacije. Protiv napada municijom M982 Excalibur ne postoji mogućnost presretanja granata u zraku sustavima PZO.

‘Ruski protunapadi nisu nimalo bezazleni’

Ruski odgovor je u okviru mogućeg. Već drugog dana ofenzive krenuli su s kontraudarima kako bi vratili izgubljene položaje. U takvim slučajevima ukrajinske snage ne primaju borbu u susret. Prelaze u obrambeni način djelovanja, a prodore nastavljaju, uvođenjem novih snaga, na drugim pravcima gdje nije angažirana ruska rezerva. Koriste prednost brojčane nadmoći. Ruski protunapadi nisu nimalo bezazleni. Kod mjesta Tavriske, na krajnjem jugu bojišnice, uništen je cjelokupni ukrajinski konvoj koji se kretao bez borbenog osiguranja.

Kako bi zaustavili širenje mostobrana na lijevoj obali rijeke Ingulec, ruska avijacija uporabila je taktičke bombardere Suhoj Su-24 i Su-34. Uspjeli su onesposobiti dva pontonska mosta ali su ukrajinski inženjerci, vrlo brzo, ponovo uspostavili prelaze preko rijeka. Zbog čega Rusi, za neutralizaciju ili uništenje važnih točkastih ciljeva, ne koriste BM-27 Uragan ili razvikani BM-30 Smerch, vlastite pandane američkom višecijevnom bacaču raketa M-142 HIMARS? Odgovor je vrlo jednostavan.

Raketa 9М542 kalibra od 300 milimetara, koju lansira BM-30 Smerch, ima maksimalni domet 120 kilometara i deklarirano satelitsko navođenje. Međutim, kao i puno toga u razvikanoj ruskoj vojnih tehnologiji, satelitsko navođenje ne funkcionira jer ruski navigacijski sustav GLONASS ne osigurava traženu preciznost. Kao posljedica toga raketa pada na cilj s greškom do 700 metara. Potpuno neupotrebljivo za gađanje točkastih ciljeva.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Rusi smanjili lansiranje projektila

Na jugu Hersonskog fronta zrakoplovstvo Vojske Ruske Federacije angažiralo je ograničeni broj jurišnika Su-25 i napadnih helikoptera Mi-28, NATO kodnog naziva “Havoc”. Angažman ruskog vojnog zrakoplovstva daleko je ispod teoretskih mogućnosti. Očito su napadi na zrakoplovnu infrastrukturu na jugu i na poluotoku Krima rastjerali dio snaga borbene avijacije.

Izostao je snažan odgovor na ukrajinsku ofenzivu „visoko preciznim dalekometnim oružjem“, kako ruska propaganda naziva krstareće rakete i taktičke balističke projektile. Broj lansiranih projektila daleko je manji nego na početku rata.

Očito se „stanjio“ arsenal raspoloživih „visoko preciznih dalekometnih oružja“. Pored zastarjelih sredstava iz šezdesetih godina, za napade na zemaljske ciljeve koriste i protuzrakoplovne rakete iz sustava S-300. Vjerojatno se radi o starom tipu raketa, kojima je istekao rok trajanja, pa ih umjesto remonta troše iz zraka na ukrajinske gradove.

Rusko naoružanje kreće prema Hersonskom frontu

Za vrijeme opsade Sarajeva, Vojske Republike Srpske ispaljivala je avionske bombe mase 100 i 250 kilograma pomoću otpisanih avionskih raketa HVAR-5. Na svaku avionsku bombu, takozvanu „krmaču“, dograđene su četiri dotrajale rakete 127 milimetara i one su preko šinskog lansera lansirane prema gradu. Raketno gorivo, kojemu je istekao vijek trajanja, nije osiguravalo stabilno sagorijevanje. Gađanje je bilo krajnje neprecizno i neselektivno.

Uspjeh cijele napadne operacije utemeljen je na sposobnosti operativne izolacije ruskih snaga na Hersonskom frontu. Do sada su Ukrajinci vrlo uspješno sprječavali dostavu kritičnog materijala preko velike rijeke. Za sada su uočena dva velika transporta ruskog naoružanja koja se kreću prema Hersonskom frontu. Iz pravca Rostova na Donu, preko Krimskog mosta, željeznicom se transportiraju dijelovi novoformiranog 3. armijskog korpusa.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Presudnu ulogu ima ukrajinska dalekometna artiljerija

Autocestom E58, kroz Zaporošku oblast, prema Novoj Kahovki također je u pokretu veliki cestovni konvoj ruskih vojnih vozila. Sva ta pojačanja imaju smisla jedino ako uspiju prijeći na desnu obalu Dnjepra. Međutim, nije to sve. Na desnu obalu mora se prebaciti streljivo, gorivo, hrana i normalno vojnici, ali ne bilo koji. Bez vojnika koji su se spremni boriti i žrtvovati nema pobjede u ratu.

Dosadašnja upotrebljivost ruskih rezervista, mladih vojnika i na silu mobiliziranih lokalni martićevaca nije bila pretjerano velika. Nedostatak bilo koje komponente ne može zaustaviti daljnje topljenje ruske vojne moći zapadno od Dnjepra. Za moguću ukrajinsku pobjedu presudnu ulogu ima njihova dalekometna artiljerija.

Source link: www.telegram.hr