Dana 28. listopada 2025. u Beogradu će se održati konferencija o ljudskim pravima koju organizira Europski institut za ombudsmana (EIO). Među najavljenim sudionicima nalazi se i ruska povjerenica za ljudska prava Tatjana Moskalkova, koja bi trebala govoriti o „spajanju obitelji“ — zapravo o prisilno odvedenoj ukrajinskoj djeci.

Pogodna figura za prikrivanje zločina
Kao ruska ombudsmanka, Moskalkova može formalno govoriti o „pravima djece“, ali u stvarnosti djeluje iz političke nužnosti, a ne iz nadležnosti. Podsjetimo, 17. ožujka 2023. Međunarodni kazneni sud izdao je naloge za uhićenje Vladimira Putina i Marije Lvove-Belove, ruske povjerenice za djecu, zbog nezakonite deportacije i premještanja ukrajinske djece.
Lvova-Belova se čak hvalila kako je „preodgojila ukrajinskog dječaka u pravog Rusa“. Upravo zato Moskva sada gura Moskalkovu kao „prihvatljivo lice“ na međunarodnim skupovima — osobu bez stvarne ovlasti nad pitanjima skrbništva, posvojenja ili premještaja djece.
Deportacija djece – zločin s obilježjima genocida
Ruska politika prema ukrajinskoj djeci ima obilježja kulturnog genocida. Na okupiranim područjima sustavno se briše ukrajinski identitet, djeca pohađaju ruske nastavne programe i prisiljavaju se na „patriotske lekcije“.
Istodobno se školstvo militarizira: pokreti poput „Junarmije“ uče tinejdžere vojnoj disciplini i rukovanju oružjem, što je u izravnoj suprotnosti s međunarodnim humanitarnim pravom.
Prema Ženevskoj konvenciji (članak IV), propaganda vojne službe i prisilno premještanje stanovništva s okupiranih teritorija strogo su zabranjeni.
Prema istraživanjima Yale Humanitarian Research Laba, ukrajinska djeca su odvedena u najmanje 210 lokacija u Rusiji, gdje prolaze kroz proces tzv. „preodgoja“.
Državni projekt „Djeca rata“ dokumentirao je do 27. listopada 2025. 19 546 potvrđenih slučajeva deportacije ili prisilnog premještanja, dok je samo 1 728 djece vraćeno. Stvarni broj je, prema procjenama, mnogo veći, jer se mnoge obitelji na okupiranim područjima boje prijaviti zločine.
„Evakuacija“ koja skriva masovnu otmicu
Deportacija se često prikazuje kao „evakuacija“ ili „rehabilitacija“. Djeca se odvode u Rusiju bez službene obavijesti Kijevu, njihova se imena i podaci mijenjaju, što gotovo onemogućuje identifikaciju i povratak.
Najviše ih se smješta u regije poput Vladimira, Omska, Rostova, Čeljabinska, Saratova, Moskve, Lenjingrada, te u Krasnodarski kraj i na otok Sahalin.
Prema međunarodnom pravu, takva praksa predstavlja ratni zločin.
U proces „vojno-patriotskog odgoja“ uključeni su i Ramzan Kadirov te njegov Fond Ahmata Kadirova, zbog čega su Velika Britanija i EU uvele sankcije. Britanska vlada izričito je navela da Fond organizira kampove „preodgoja“ i militarizacije djece.
EIO – instrument propagande pod europskim logom
Sudjelovanje Moskalkove na ovakvim događajima dio je propagandne strategije Kremlja: pokušaj da se pažnja međunarodne zajednice skrene s optužbi za ratne zločine i da se Rusiji omogući prisustvo u međunarodnom dijalogu pod krinkom „humanitarnog diskursa“.
No, sam Europski institut za ombudsmana odavno je kompromitiran. Godine 2023. njegov je glavni tajnik pomogao u ilegalnom vraćanju dvoje ukrajinske djece iz Europe u Rusiju, zbog čega su brojne europske države zamrznule članstvo u organizaciji.
Na službenoj stranici EIO-a nedavno se pojavila i kontroverzna izjava povodom 80. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, u kojoj se ponavlja ruska retorika o „falsificiranju povijesti“ i „glorifikaciji nacizma“.
Ruski kadar u vodstvu EIO-a
Sastav vodstva EIO-a jasno pokazuje razinu ruskog utjecaja. Među članovima Upravnog odbora nalaze se: Aleksandar Sungurov, profesor Visoke škole ekonomije u Moskvi, Tatjana Merzljakova, ombudsmanka Sverdlovske oblasti, Tatjana Margolina, ombudsmanka Permskog kraja.
Ti regionalni ombudsmani, dijelovi iste vertikale vlasti odgovorne za politiku deportacija i „preodgoja“, svojim sudjelovanjem u europskoj instituciji legitimiraju ruske zločine i pretvaraju EIO u alat ruskog utjecaja.
Cilj Kremlja: oprati vlastite zločine
Strategija Moskve je jasna — u Europi predstaviti deportaciju ukrajinske djece kao humanitarnu evakuaciju. Za to se koriste organizacije poput EIO-a, koje se predstavljaju kao neutralne, a zapravo su maskirani instrumenti „meke moći“ Kremlja i dio šire kampanje za pranje imidža Rusije.
Ispod retorike dijaloga i „obrane ljudskih prava“, takve platforme postaju oruđe propagande, dizajnirano da prekroji istinu i normalizira nekažnjivost agresora.
Pripremio Marko Vidović, prema dokumentima Top Tribune




