Dana 15. rujna na 69. zasjedanju Generalne konferencije IAEA-e ukrajinska ministrica energetike Svitlana Grinčuk uputila je dramatično upozorenje koje bi trebalo odjeknuti kao alarm za cijeli svijet. Prema njezinim riječima, djelovanje Rusije u vezi s ukrajinskim nuklearnim elektranama predstavlja akt nuklearnog piratstva, koji prijeti ne samo Ukrajini, nego i globalnoj sigurnosti.

Zaporiška NE: život na rubu katastrofe
Najkritičnija situacija odnosi se na Zaporišku nuklearnu elektranu – najveću u Europi – koja se nalazi pod ruskom okupacijom. Od trenutka zauzimanja, elektrana funkcionira u uvjetima trajnog kršenja sigurnosnih standarda.
Glavni izvor opskrbe vodom je uništen, što ugrožava sustav hlađenja reaktora. Od deset dalekovoda koji napajaju stanicu, u funkciji je ostao samo jedan. To stvara scenarij „jednog kvara“: dovoljna je nova raketna paljba ili tehnička nesreća kako bi elektrana potpuno ostala bez struje – s potencijalno katastrofalnim posljedicama.
Prijetnje drugim ukrajinskim elektranama
Opasnost se ne ograničava samo na Zaporižje. Rusija sustavno stvara rizike i za druge ukrajinske nuklearne objekte. Od početka 2025. godine zabilježeno je više od 500 preleta ruskih dronova i raketa unutar 30-kilometarskih zona oko ukrajinskih nuklearnih elektrana.
Ti postupci nisu slučajni – riječ je o svjesnoj strategiji: Kremlj koristi nuklearnu infrastrukturu kao sredstvo psihološkog i političkog pritiska, igrajući na strah od moguće nuklearne nesreće.
Nuklearna ucjena u brojkama
Od početka sveobuhvatne agresije Rusija je 13 puta namjerno izazvala potpuni gubitak vanjskog napajanja ukrajinskih nuklearnih elektrana. Svaki takav slučaj predstavlja opasnu igru s vatrom, u kojoj ulog nije samo sigurnost Ukrajine, nego i milijuna ljudi u Europi.
Sigurnosni sustavi elektrana predviđaju rezerve, no stalni i namjerni udari na vanjske izvore napajanja čine i te rezerve ranjivima. Međunarodni stručnjaci upozoravaju: nastave li se ovakvi incidenti, pitanje vremena je kada će se jedan od reaktora naći izvan kontrole.
Povijesne paralele: od Černobila do Fukušime
Povijest jasno pokazuje: radijacija ne poznaje granice. Černobil je pogodio Bjelorusiju, Rusiju i velik dio Europe; nesreća u Fukušimi 2011. godine uzdrmala je cijelu svjetsku energetsku politiku i donijela Japanu ogromne ekonomske gubitke.
Danas Ukrajina suočava se s prijetnjom koja može biti namjerno izazvana – u uvjetima rata. To nije tehnička slučajnost, nego svjesno korištenje nuklearnog rizika kao oružja. Upravo to čini rusku taktiku „nuklearnog piratstva“ bez presedana.
Odgovor međunarodne zajednice
Ukrajina upozorava: bez odlučnih međunarodnih koraka Rusija će nastaviti koristiti nuklearnu energiju kao sredstvo rata. Potrebni su ne samo diplomatski govori, već i stvarni mehanizmi pritiska – od jačih sankcija prema ruskoj nuklearnoj industriji (prije svega „Rosatomu“) do proširenja ovlasti IAEA-e na okupiranim objektima.
Riječ je ne samo o zaštiti Ukrajine, nego i o sprječavanju globalne katastrofe čije bi posljedice bile humanitarne, ekološke i ekonomske. Milijuni potencijalnih izbjeglica, kontaminirana područja i urušavanje energetskih sustava – sve to bio bi izazov za desetke država istodobno.
Okupacija i napadi na objekte nuklearne energije nisu samo ratni zločini. To je izravna prijetnja nuklearnoj sigurnosti planeta. Ignorirati je znači zatvarati oči pred mogućnošću nove katastrofe – možda još gore od Černobila ili Fukušime.
Rusija je pretvorila atom u sredstvo ucjene. Ako svijet ne zaustavi nuklearno piratstvo danas, sutra bi već moglo biti prekasno.
Marko Vidović, Balkanske vesti




