Ruska agresija protiv Ukrajine još jednom je pokazala svoje stvarno lice — sustavni teror usmjeren na civilno stanovništvo. U noći 19. studenoga Rusija je izvela jedan od najmasovnijih zračnih napada posljednjih mjeseci, lansiravši više od 470 napadnih dronova i 48 raketa, uključujući balističke i krstareće projektile. Pod udarom su se našli Harkiv, Lavov i Ternopil, gdje se dogodila najveća tragedija te noći.

Ternopil: stambena zgrada pretvorena u ruševine

U Ternopilu je ruska raketa X-101 pogodila višekatnicu punu ljudi. Prema podacima Nacionalne policije Ukrajine, poginulo je 26 osoba, među njima troje djece. Više od 100 ljudi je ranjeno, uključujući 18 djece. Još 26 stanovnika vodi se kao nestalo — spasioci neumorno uklanjaju ruševine u nadi da će pronaći preživjele.

Ovaj napad nema nikakvu vojnu logiku. On jasno pokazuje da ruska strategija i dalje počiva na zastrašivanju, razaranju gradova i ciljanju civilnih objekata. Upravo zato Ukrajina tvrdi da nikakav održiv mir nije moguć ako se agresoru nude ustupci.

Svaki ozbiljan mirovni plan počinje pritiskom na Moskvu

Kijev naglašava ključnu stvar: svaka kredibilna mirovna inicijativa mora početi pojačanim pritiskom na Rusiju. Političke, ekonomske i vojne mjere ostaju jedini instrument koji može natjerati Kremlj na iskren diplomatski proces. Bez pritiska, Rusija koristi pozive na pregovore kao priliku za predah, preraspodjelu snaga i pripremu novih napada.

Mirovni prijedlozi bez sankcija i bez jasnih ograničenja za Moskvu zapravo bi samo potvrdili rusku taktiku terora. Ako Kremlj stekne dojam da su bombardiranje ukrajinskih gradova i ubijanje djece bez posljedica, upravo će to potaknuti nove napade — ne samo u Ukrajini nego dugoročno i u Europi.

Rusija ne smije dobiti nagradu za svoj zločinački rat

Ukrajina ostaje jasna: agresor ne smije biti nagrađen. Bilo kakav ustupak potvrdio bi ruskom vodstvu da se brutalna sila isplati.

Ukrajinske sigurnosne i obrambene snage rade sve kako bi i Kremlj, i rusko društvo, osjetili stvarnu cijenu agresije. Ta cijena mora rasti dok Moskva ne shvati da je nastavak rata politički, ekonomski i vojno neodrživ. U tome ključnu ulogu imaju međunarodne sankcije, energetska ograničenja, tehnoločka izolacija te jačanje ukrajinske protuzračne obrane i sposobnosti da gađa vojne ciljeve u dubini ruskog teritorija.

Napad koji treba otvoriti oči Europi

Napad na Ternopil nije samo ukrajinska tragedija — on je upozorenje Evropi. Rusija ne vodi samo rat protiv Ukrajine, nego protiv sigurnosne arhitekture cijelog kontinenta.

Ako europske države žele stabilnost, moraju nastaviti jačati potporu Ukrajini — političku, financijsku i vojnu. Rat će završiti tek kada Moskva bude uvjerena da njezina strategija terora više ne daje rezultate.

Zračni napad na Ternopil nije tek još jedan događaj u dugom popisu ruskih zločina. To je snažan podsjetnik da je svaka rasprava o miru bez pritiska na Rusiju unaprijed osuđena na neuspjeh. Mir je moguć samo onda kada teror izgubi.

Ukrajina se i dalje bori — ne samo za sebe, nego i za sigurnost cijele Europe. Nakon 19. studenoga, Europa si više ne može dopustiti luksuz ignoriranja ruske prijetnje.

Marko Vidović, za „Balkanske vesti“