U noći 4. srpnja 2025., uoči Dana neovisnosti SAD-a, Moskva je izvela jedan od najmasovnijih napada na Ukrajinu od početka sveobuhvatne invazije. Više od 500 dronova-kamikaza, rakete «Kinžal», «Iskanderi», udari po stambenim četvrtima Kijeva, bolnicama i skladištima — sve to predstavlja još jednu kariku u lancu namjernog terora protiv civilnog stanovništva.

Cinizam ovog napada ogleda se ne samo u njegovom obujmu i tajmingu. Dogodio se svega nekoliko sati nakon telefonskog razgovora Vladimira Putina s Donaldom Trumpom, u kojem se potonji pokušavao predstaviti kao mirotvorac. Odgovor Kremlja bila je noćna bombardiranja europske prijestolnice. To je poruka. Putin ne pregovara. On diktira. I to čini jezikom straha, vatre i dima.

550 ciljeva u jednoj noći

Prema podacima ukrajinske vojske, u napadu su sudjelovali:

  • 539 jurišnih bespilotnih letjelica,
  • 1 hipersonična raketa H-47M2 «Kinžal»,
  • 6 balističkih raketa «Iskander-M»,
  • 4 krstareće rakete «Iskander-K».

Glavna meta ponovno je bio Kijev. Gotovo devet sati glavni grad Ukrajine bio je pod stalnom prijetnjom. Zračne uzbune trajale su od 20:00 navečer do jutra. Udari su pogodili stambena naselja, bolnice, škole. U Golosejevskom okrugu dron je pao na teritorij bolnice. U Solomjanskom — pogođena je stambena zgrada, izbio je požar na krovu sedmerokatnice. U Svjatošinskom — izravni pogodak u četrnaestokatnicu. Oštećeni su automobili, skladišta, prometna i socijalna infrastruktura.

Prema službenim podacima, poginula je jedna osoba, a najmanje 26 je ranjeno. Među ozlijeđenima je i desetogodišnja djevojčica. U gradu se osjeća jak miris dima, a ukrajinsko Ministarstvo ekologije izvijestilo je o opasnoj razini onečišćenja zraka i preporučilo građanima da ostanu u zatvorenim prostorima.

Teror pod krinkom laži

Rusko Ministarstvo obrane, kao i obično, pokušalo je prikazati napad kao «precizan». Navodno su pogođeni objekti povezani s proizvodnjom dronova, vojne opreme, infrastruktura aerodroma i čak rafinerija nafte. Posljednja u Kijevu ne postoji.

Ali čak i da su ti ciljevi postojali, masovna razaranja stambenih zgrada i pogibije civila pobijaju svaki «vojni» karakter napada. Ne radi se o strategiji na bojištu, već o čistom teroru usmjerenom na demoralizaciju i destabilizaciju.

Šutnja je suučesništvo

Reakcija Zapada na ovaj napad bila je, blago rečeno, mlaka. Ponovno su izražene «duboke zabrinutosti», ali nisu uslijedile oštrije sankcije protiv Rusije, niti je donesena odluka o isporuci dodatnih sustava protuzračne obrane Ukrajini, osobito onih dugog dometa. U međuvremenu, napadi se nastavljaju — i nastavit će se.

Vladimir Putin točno zna: nekažnjivost nadahnjuje. Što je slabija reakcija Zapada, to je njegov apetit za eskalacijom veći. Ako se današnji napad ignorira — sutra će rakete padati na dječje vrtiće i nuklearne elektrane. Ako Putinu dopustimo nekažnjeno korištenje terora, to će postati uzor za druge autoritarne režime — od Teherana do Pjongjanga.

Ukrajini ne treba sućut, već odluke

U današnjoj situaciji «umirivanje» agresora nije put ka miru, već ka novom ratu. Ukrajina ne traži intervenciju. Traži mogućnost da se brani: više sustava PZO, više raketa dugog dometa, pristup suvremenom oružju bez ograničenja u dometu udara.

Zapadne prijestolnice moraju shvatiti: ovo nije «lokalni sukob». Ovo je test opstanka međunarodnog poretka. Rat u Ukrajini je crta fronte između slobode i barbarstva. Ako barbarstvo pobijedi u Kijevu, sutra će pokucati na vrata Varšave, Bukurešta ili Helsinkija.

Ako terorizam postane sredstvo vanjske politike — međunarodna zajednica mora odgovoriti ne sućutnošću, već silom.

Marko Vidović, „Balkanske vijesti”