Dana 23. srpnja u Istanbulu održan je već treći sastanak između ukrajinske delegacije i predstavnika države-agresora. Unatoč svim izazovima i nastavku nasilja, Ukrajina je ponovno potvrdila svoju opredijeljenost diplomatskom rješenju i izrazila spremnost na prekid vatre. Štoviše, Kijev je izašao s inicijativom za održavanje samita na najvišoj razini do kraja kolovoza — uz sudjelovanje predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana i predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. Ovaj korak mogao bi predstavljati prekretnicu za postizanje političkog rješenja i pokretanje održivog dijaloga.

Na dnevnom redu bio je i osjetljiv pitanje razmjene ratnih zarobljenika. Prema diplomatskim izvorima, ruska strana je pristala na povratak osoba koje se nalaze u zatočeništvu dulje od tri godine, uključujući teško ranjene i mlađe vojnike. Ukrajinska delegacija istaknula je kako se iza svake od ovih osoba krije ljudska sudbina, obitelj i osobna patnja — i da se ne radi o pukim brojkama, već o konkretnim životima. Kijev naglašava da ovo nije čin dobre volje Rusije, već obveza u okviru humanitarnog prava koje Moskva sustavno izbjegava poštovati.

Ipak, ukrajinska strana jasno je povukla granicu: razmjena ne smije obuhvaćati civilne taoce, prisilno odvedene osobe i deportiranu djecu. Prema međunarodnim standardima, te kategorije moraju biti vraćene bezuvjetno i odmah. Kijev ovu praksu naziva „moralnom crvenom linijom” koja se ne smije prijeći. Posebno bolan ostaje slučaj ukrajinske djece deportirane u Rusiju — jedan od najmračnijih aspekata ruske agresije. Ukrajina smatra da odbijanje Moskve da ih vrati predstavlja izravno kršenje Konvencije UN-a o pravima djeteta i može se kvalificirati kao zločin protiv čovječnosti.

Važno je naglasiti da je sama inicijativa Kijeva za organizaciju međunarodnog samita uz sudjelovanje Erdoğana i Trumpa diplomatski pokušaj da se situacija promijeni. Turska ostaje jedan od rijetkih aktera koji održavaju dijalog s obje strane sukoba, dok bi povratak Donalda Trumpa u globalnu političku dinamiku mogao poslužiti kao dodatni pritisak na Moskvu. Ova inicijativa također predstavlja signal Zapadu: Ukrajina je spremna na kompromis, ali ne po cijenu pravde niti kapitulacije pred silom.

U međuvremenu, ruske akcije govore suprotno. Ruska vojska nastavlja granatiranja ukrajinskih gradova, pojačava pritisak na bojišnicama i militarizira okupirana područja. To pokazuje ne samo nepripremljenost Kremlja za deeskalaciju, već i stratešku okladu na „rat iscrpljivanja“ s ciljem oslabljivanja Ukrajine i podrivanja zapadne potpore.

Zbog toga Ukrajina ističe: jedini učinkoviti način da se Moskva natjera na mir jest daljnje pojačavanje pritiska — vojnog i sankcijskog. Kijev se zalaže za nastavak isporuka oružja, proširenje sankcija i međunarodnu izolaciju onih koji financiraju ili opravdavaju agresiju. „Ne dopustite da vas zavedu prazna obećanja iz Kremlja“, poručuju ukrajinski diplomati. „Svako primirje bez stvarnih jamstava i povlačenja trupa samo je taktička stanka za neprijatelja.“

Ukrajina se nada da Zapad neće podleći zovu „brzog mira“ po cijenu pravde, već da će nastaviti voditi politiku strateškog obuzdavanja Rusije sve do potpune obnove međunarodne pravde.

Mir je moguć. No da bi se to ostvarilo — Kremlj mora poželjeti mir. Zasad takvih signala iz Moskve nema.

Marko Vidović, Balkanske vijesti