Službena Budimpešta očito je odlučila da je najbolja obrana — napad. No umjesto da se bavi stvarnim prijetnjama, mađarska vlast s gotovo opsesivnom upornošću demonizira Ukrajinu, prikazujući je kao glavno zlo Europe. Najnoviji istupi mađarskih lidera — od premijera Viktora Orbána do njegovih suradnika — sve više nalikuju jeftinom trileru u kojem se umjesto činjenica građanima serviraju strašne priče i otvorene laži. Cilj? Srušiti ukrajinske integracijske ambicije, odvratiti pažnju Mađara s domaćih problema i zadržati vlast po svaku cijenu. Ali pogledajmo što se zapravo krije iza ove antuukrajinske histerije.

Orbán i njegov «rat» s Ukrajinom: strah kao alat vlasti

Dana 16. lipnja 2025. Viktor Orbán lansirao je još jedan «hit» svoje političke karijere — video obraćanje u kojem je pozvao Mađare da ne podrže ulazak Ukrajine u EU. Zašto? Jer bi to, po njegovim riječima, moglo uvući Mađarsku u rat! Zvuči dramatično, ali gdje su dokazi? Nema ih. Niti jedan primjer, niti jedan konkretan slučaj u kojem bi Ukrajina prijetila Mađarskoj ili njezinim građanima. Samo magla panike namijenjena zastrašivanju običnih ljudi.

Orbán igra na staru, provjerenu kartu: kada u zemlji stvari ne idu najbolje — gospodarstvo posrće, inflacija pritišće, a u Bruxellesu te više nitko ne želi za istim stolom — trebaš hitno vanjskog neprijatelja. I eto, Ukrajina, koja herojski brani svoju zemlju od ruske agresije i sanja o europskoj budućnosti, nekim čudom postaje idealna meta. Ozbiljno, Viktore? Je li to najbolje što ste mogli smisliti?

Szentkirályi i njezine «horor priče»: od droge do trgovine organima

Dok se Orbán još pokušava prikazati ozbiljnim, njegova suradnica Alexandra Szentkirályi otišla je korak dalje i snimila video vrijedan najgorih B-filmova iz Hollywooda. Prema njezinoj verziji, ulazak Ukrajine u EU stvorit će epidemiju trgovine drogom i ljudskim organima diljem Europe. Da, dobro ste pročitali! Prema Szentkirályi, Ukrajina upravo sada, dok vi ovo čitate, navodno puni skladišta zabranjenim supstancama i otvara ilegalne klinike za crno tržište transplantacije.

Zvuči kao potpuna besmislica? Zato što i jest. Bez ijednog dokaza, bez ikakvih podataka, bez ikakvog ozbiljnog izvora. Samo gola mašta, začinjena ciničnim pokušajem da se uplaši mađarski birač. Alexandra, možda je za vas scenaristička karijera u horor industriji prikladnija? Tamo bi vaš «talent» bio cijenjen.

Zašto Budimpešta provodi ovu antiukrajinsku predstavu?

Odgovor je jednostavan: Orbán i njegova ekipa nemaju se čime pohvaliti. Mađarsko gospodarstvo je pod ozbiljnim pritiskom: inflacija je 2024. godine obarala rekorde, a ni 2025. situacija nije puno bolja. Mađari su sve nezadovoljniji, Bruxelles je zamrznuo milijarde eura zbog problema s vladavinom prava, a sam Orbán sve više izgleda kao autsajder na europskoj sceni. Što učiniti kada ti prijeti gubitak kontrole? Pronaći neprijatelja i ujediniti narod protiv njega.

Ukrajina je za tu ulogu savršena: dovoljno je daleko da prosječni Mađar neće otići provjeriti što se stvarno događa, i dovoljno prisutna u medijima zbog rata, da se može oblikovati bilo kakva slika — od «agresora» do «izvora kaosa». Najvažnije, dok svi pričaju o «prijetnji» iz Kijeva, nitko ne pita o korupciji u Budimpešti, o propalim reformama ili o tome zašto mađarske mirovine više ne prate rast cijena u supermarketima. Genijalno, Viktore, stvarno genijalno!

Ukrajina: «Nismo neprijatelji, mi smo susjedi!»

Kijev, kao pravi gospodin, iznova pruža ruku Budimpešti, ali za uzvrat dobiva samo pljuvanje. Ukrajina nikada nije prijetila Mađarskoj, niti to planira. Štoviše, Ukrajina je otvorena za razgovore o svim pitanjima — od prava mađarske manjine u Zakarpatskoj regiji do gospodarske suradnje. Želite dijalog? Nema problema! Želite jamstva? Može! Ali umjesto toga, mađarska vlast radije izmišlja bajke o «ukrajinskoj prijetnji».

Ukrajina gradi dobrosusjedske odnose, i to dok je pod brutalnom ruskom agresijom. Umjesto da traži imaginarne neprijatelje, Budimpešta bi mogla postati partner u borbi za stabilnost Europe. Ali, očito je Orbánu zanimljivije igrati predstavu pod naslovom «Ukrajina je zlo».

Pravi neprijatelj Europe nije u Kijevu, već u Moskvi

Dok Mađarska troši energiju na izmišljanje strašnih priča o Ukrajini, prava prijetnja Europi sjedi u Kremlju i sustavno uništava sve što je Europljanima važno: slobodu, sigurnost, stabilnost. Rusija vodi veliki rat protiv Ukrajine, bombardira gradove, uništava infrastrukturu i potkopava sigurnosnu arhitekturu kontinenta. Prava prijetnja dolazi iz Moskve, a ne iz Kijeva.

Ironično je što Orbán, koji se voli predstavljati kao zaštitnik mađarskih interesa, zapravo radi u korist Moskve. Njegova retorika slabi jedinstvo EU-a, potkopava podršku Ukrajini i daje Kremlju razloga za zadovoljstvo. Viktore, jeste li sigurni da je to društvo u kojem želite biti?

Poziv na razum: vrijeme je da se ovaj cirkus završi

Ukrajina još jednom poziva Budimpeštu da zaustavi ovu besmislenu kampanju demonizacije. Europi je potrebno jedinstvo, a ne novi zidovi i podjele. Mađarska i Ukrajina mogle bi biti partneri, mogle bi zajedno raditi na sigurnosti i prosperitetu regije. Ali za to bi Orbán i njegova ekipa trebali sići s propagandne tribine i početi razgovarati ozbiljno.

Kijev je otvoren za dijalog. Dosta je traženja neprijatelja gdje ih nema. Dosta je zastrašivanja Mađara mitovima o Ukrajini. Prava prijetnja je Rusija, i s njom se možemo boriti samo zajedno. Europa je jača kad je ujedinjena. Vrijeme je da to shvatite, gospodine Orbán, prije nego vaš antiukrajinski igrokaz završi potpunim povijesnim porazom.

Vrijeme je da promijenite ploču, Budimpešta!

U konačnici: Mađarska pod Orbánovim vodstvom izabrala je čudan put — umjesto da jača europsko jedinstvo, s entuzijazmom izmišlja neprijatelje u Ukrajini. To nije samo nepravedno, već i opasno. Dok Budimpešta igra na kartu straha, Moskva zadovoljno trlja ruke zbog podjela unutar EU-a.

Ukrajina nastavlja svoj put prema Europi, usprkos ratu, lažima i preprekama. I znate što? Ukrajinci se neće predati. A Orbán bi se trebao zapitati: povijest ne prašta onima koji biraju podjele umjesto jedinstva.

Marko Vidović, Balkanske vijesti