Mladi ne vjeruju u demokraciju, ali ih nipošto ne smijemo izgubiti, apelira Marlene Laruelle
PišeIvana Dragičević
‘Kako ćemo adresirati odgovornost korporacija? To je mnogim mladim ljudima ključno pitanje. Demokracija nije demokracija ako korporativni svijet nije odgovoran za nju i u njoj’, kaže francuska profesorica na američkom sveučilištu u velikom razgovoru s Ivanom Dragičević za Telegram
PišeIvana Dragičević prije 28 minuta
Od dolaska u Bijelu kuću, Donald Trump krenuo je u radikalnu transformaciju društva. S ove strane Atlantika čini se da nema adekvatnog odgovora na taj udar na institucije, od države do obrazovanja.
“Nalazimo se na kraju kulturne hegemonije liberalizma”, kaže mi Marlene Laruelle, profesorica s prestižnog američkog Sveučilišta George Washington, Francuskinja koja vodi odjel za iliberalne studije. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu održala je predavanje o iliberalizmu, pred dvoranom prepunom studenata i profesora.
Upravo se čita Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Laruelle je godinama proučavala ruski politički imaginarij i autorica je nekih od ključnih knjiga za razumijevanje ideologije Vladimira Putina. No, fokus interesa okrenula je na koncept iliberalizma. Autorica je Oksfordskog priručnika o iliberalizmu, ključnog globalnog udžbenika za razumijevanje svijeta čijem nastanku i afirmaciji svjedočimo.
TELEGRAM: Kako se osjećate kao profesorica iz Europe na jednom američkom sveučilištu usred nikad viđenog udara države na visoko obrazovanje u Sjedinjenim Državama?
LARUELLE: Sveučilište George Washington je na toj famoznoj listi kao jedno od sveučilišta koje će se provjeravati oko pitanja antisemitizma jer smo i mi lani imali propalestinske prosvjede. Srezani su nam federalni transferi, kao i gotovo svim sveučilištima.
Trumpova vlast na nas ne gleda kao na dio te, kako je zovu, woke jezgre sveučilištâ, poput Harvarda ili Columbije. No, to što se događa tiče se svakog sveučilišta i svako mora reagirati. Puno je iznimno stresnih trenutaka i za studente i za nastavnike.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Svako veliko američko sveučilište vodi savjetodavni odbor, u kojem sjede ljudi iz korporativnog svijeta, različitih interesa i stavova oko zaštite sveučilišta ako se nađe pod političkim pritiskom. Trumpova administracija vrlo nasilno – ali istodobno i vrlo pametno u kontekstu svojeg djelovanja – prokazuje sve kontradikcije privatnog, elitističkog visokog obrazovanja i njegova biznis-modela.
On je nastao upravo u Sjedinjenim Državama i puno je ovisniji o javnom novcu nego što se želi priznati. Sad je javno financiranje srezano, čime su dovedeni u pitanje i poslovni model tih sveučilišta i njihova autonomija. Ako ovo potraje, sam model imat će problema s preživljavanjem.
TELEGRAM: Puno ljudi se muči definirati što se danas događa u Americi, a i u drugim dijelovima onoga što i dalje zovemo zapadnim svijetom, svijetom liberalne demokracije. Vi tvrdite da se nalazimo u vremenu sistemske transformacije naših društava i da je najadekvatniji termin za to čemu svjedočimo iliberalizam. Što opisuje iliberalizam?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
LARUELLE: Za to postoji pet kriterija. Prvi je politička ponuda koja vjeruje da izvršna vlast treba biti puno snažnija i iznad ostale dvije grane vlasti, poglavito sudske. Zatim je tu uvjerenje da je suverenitet nacionalne države važniji od nadnacionalnih institucija ili saveza.
Treći kriterij je transakcijska vanjska politika. Potom je važan faktor želja za kulturnom homogenošću nacije, naspram multikulturalizma. Zadnja točka jest vjera u tradicionalne vrijednosti naspram progresivnih.
TELEGRAM: Drugi Trumpov mandat nazivate dosad najrevolucionarnijom verzijom iliberalizma. On se ne suspreže taj novi politički imaginarij ostvarivati munjevitom brzinom, poput šok-terapije, bez pravog odgovora. Kako to tumačite?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
LARUELLE: Riječ je o kombinaciji faktora. Neki su iznimno bitni jer su sistemski. Dakle, Trump je na vlasti u državi koja je povijesno srce liberalizma. On imidž iliberalnog vođe ne stvara na periferiji Europe, poput Viktora Orbána, nego u samom srcu zapadnog liberalizma.
Drugi bitan sistemski faktor jest činjenica da je američko društvo dublje polarizirano od bilo kojeg europskog, a baštini i tradiciju političkog nasilja i radikalizma. Ono što Trump radi stoga ima revolucionarni aspekt, koji dugo nismo vidjeli u američkom društvu, no on tamo postoji.
Uz ove sistemske elemente, postoje i specifična, kratkoročna objašnjenja koja se tiču samog Trumpa. On se ponaša transakcijski, neobuzdan u tom političkom imaginariju u kojem egzistira i koji sam stvara. Dio toga je osveta prema nečemu što on definira kao liberalne elite.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Oko njega su i ljudi koji su se protekle četiri godine ozbiljno pripremali za preuzimanje vlasti. Kako je Amerika i dalje demokracija i postoji mogućnost da se vlast izgubi za četiri godine, oni djeluju potpuno svjesni kratkoće vremena. Stoga su pokrenuli dramatičan prevrat i promjenu političkih institucija s ciljem promjene političke kulture u SAD-u. Svjesno djeluju iznimno radikalno i ubrzano. Definicija akceleracije upravo je dio tog političkog imaginarija koji sebi suprotstavlja demokratski proces koji djeluje iznimno sporo.
TELEGRAM: Iliberalizam se često promatra kroz osobine lidera i ono što čine kad dođu na vlast, poput Orbána u Mađarskoj, ili kroz politike stranaka poput Prava i pravde u Poljskoj ili AfD-a u Njemačkoj. Vi smatrate da je za razumijevanje iliberalizma kao ideologije ključno promatrati ga kao infrapolitiku. Što to znači?
LARUELLE: Termin infrapolitika koristimo kako bismo opisali svoje ideološko viđenje svijeta; ono nije nužno sama puka politika, to za koga glasamo ili kakvi su njihovi programi ili osobine lidera. Infrapolitika je temeljna svijest o svijetu, o pokretačkim motivima čovjeka koji su široko političko polje, ali ujedno i fundamentalno, jer bez njih ne bi postojala nijedna kasnija institucionalizirana politička akcija. To je element koji formira naše življeno iskustvo i naš svjetonazor.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Od kulture, zabave, glazbe, filmova, naših društvenih odnosa, koje ljude srećemo, s kojima razgovaramo, načina na koji razumijevamo što znači zdravo tijelo, kako shvaćamo koncept zajednice, susjedstvo, obitelj… Da pitate ljude, ne bi vam rekli da je to politika, već samo njihov život.
No, upravo kroz te naoko svakodnevne manifestacije života stvara se ideološki element kroz koji onda možemo shvatiti zašto iliberalna politička ponuda mnogim ljudima ima smisla. Prije svega zato što se uključuje u njihov svakodnevni život.
TELEGRAM: Koji su primjeri toga?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
LARUELLE: U doba društvenih mreža i konzumerizma, politiku se doživljava i kao pop-kulturu i kao robu, ali i kao oblikovatelja kulture. Fanovi i navijači iliberalnih političara povezuju se s influenserima, podkasterima, politika ulazi u ono što slušamo, čitamo, gledamo, kupujemo, u ono što jedemo, a tu je i kultura tijela, pa sve do tehnologije i takozvane “mračne modernosti” ili retro-futurizma, rekreacionarne utopije.
Sve te elemente susrećemo u Americi, ali i drugdje, i oni duboko transformiraju naša društva. Više ne govorimo o nekom populističkom protestnom pokretu, nego o stvaranju drugačijeg socijalnog poretka u našim društvima.
TELEGRAM: Godinama ste proučavali ruski ideološki krajobraz i Putina. Napisali ste o tome mnogo knjiga, jedna od posljednjih je Ideologija i stvaranje značenja pod Putinovim režimom. U Europi se puno govori o ruskom hibridnom utjecaju na našu demokraciju. Pokrenute su brojne inicijative borbe protiv dezinformacija, ključna politika Europske komisije je takozvani “demokratski štit”. Imaju li Rusi moćno propagandno oružje koje uništava naše društveno povjerenje ili samo iskorištavaju plodno tlo već narušenih socijalnih tkiva liberalnih demokracija?
LARUELLE: Po mojem mišljenju, pogrešno je čitati sve što se događa u Europi isključivo kroz ruski utjecaj. I to ne samo pogrešno u smislu analize, već i u smislu kreiranja politika. Moramo identificirati uzroke naših problema kako bismo mogli definirati politike koje će te probleme riješiti.
U Europi postoje naši lokalni problemi i pitanja, oni rastu tu među nama. Ta transformacija društava je sistemska jer stižemo na kraj razdoblja naše povijesti u kojem je liberalizma interpretiran kao temeljni normativni sustav svih naših društava. Sad taj hegemonski normativ kolabira zbog nama intrinzičnih razloga.
Tek povrh toga dolaze utjecaji stranih akterâ, koji samo amplificiraju te naše probleme, pa šire nepovjerenje prema dosadašnjem skupu vrijednosti. Ti utjecaji ne bi imali nikakav učinak kad bi naša društva čvrsto vjerovala da je liberalizam najbolji sustav i da dobro funkcionira. A imaju učinak jer su odjek svega što se događa u našim društvima.
Zbog fluidnosti prostora društvenih mreža, vrlo je teško utvrditi što je vanjski utjecaj, a što domaća ili lokalna produkcija. Postoji puno znanstvenih studija koje su analizirale teorije zavjere koje dolaze iz Rusije, no pokazalo se da su ih Rusi samo preuzeli od američke ekstremne desnice.
Dakle, u ovo fluidno doba imate svojevrsnu globalnu cirkulaciju teorija zavjere, koje se stvaraju u Americi, prenose ih Rusi, a onda ih redistribuiraju ili reinterpretiraju lokalni akteri u lokalnim kontekstima. Kad gledamo svijet društvenih mreža, dezinformacija i teorija zavjere u digitalnom prostoru, iznimno je važno ne razmišljati samo u kontekstu stranog uplitanja i utjecaja, nego u domaćem kontekstu.
Razmišljati o tome tko su lokalni akteri, influenseri, podkasteri sa svojim lokalnim publikama i utjecajem na proizvodnju lokalnih spinoffova. Nešto uzmu iz ruskog izvora, nešto drugo ne, jer ne odgovara lokalnom kontekstu i publici. Dakle, sve je više lokalnih agendi nego stranih utjecaja.
TELEGRAM: Kako vidite Europu između dva narativa, Trumpova i Putinova, koji se dosta podudaraju? Postoji li više Europa utemeljena na skupu liberalnih vrijednosti? Je li ispražnjena od značenja ili pak, upravo suprotno, sad bolje dolazi do izražaja ono na čemu Europa počiva?
LARUELLE: To je pravi izazov. Prije svega, morate u ovako ubrzanim okolnostima naći pravi način komuniciranja i oblikovanja narativa. No, paralelno vam u pozadini trebaju prave politike, koje zaista i iskonski mijenjaju život naših građana. Mislim da zasad ne vidimo rješenje.
Europska komisija posebice, ali i širi europski politički projekt, i dalje interpretiraju liberalizam kao jedini normativni sustav, koji dosad nije trebalo braniti jer je bilo očigledno da ga ljudi žele. Ključni problem je što to više nije očigledno. Treba dakle redefinirati europski liberalni projekt kako bi isporučio bolje rezultate za život Europljana, uzeo u obzir njihove strahove i nade te uokvirio to sve u priču koja ima smisla.
Iliberalni lideri su vrlo dobri u pričanju priča, i to onih priča koje nam govore tko smo, u što vjerujemo, što nam je zajedničko, kamo idemo. Ne mislim da je tehnokracija dobra priča. Europska komisija, koja upravlja Europskom unijom, ne može ispričati dobru priču. Nedostaje joj taj element komunikacije.
Od Trumpove pobjede vidimo razne pokušaje pojedinačnih lidera, od Macronova koncepta geopolitičke Europe, narativa Europe kao velike sile, koji pokušavaju iskoristiti povijesni trenutak da nekako ojačaju europski identitet. Ne mislim da će to biti dovoljno.
Treba promijeniti javne politike u smjeru rješavanja potreba građana. To će biti izazov za europsku tehnokraciju kakva je sad, uz kompleksnost samog europskog konstrukta. Činjenica da imate 27 država članica znači da nemate jedinstven europski javni prostor. U ovom trenutku bi trebalo odlučiti želimo li krenuti prema nekoj vrsti federalnog projekta i zaista dijeliti više nego što smo dosad htjeli.
No, zasad nema definicije kojim smjerom Europska unija želi dalje jer ni građanima nije jasno koja bi bila dodana vrijednost, recimo, federalnog projekta. Istodobno, čini se da dalje ne možemo bez da se nešto promijeni. Nalazimo se na raskršću gdje moramo smisliti neku vrstu politički privlačne budućnosti Europe.
TELEGRAM: Rat protiv znanja i činjenica bitan je dio iliberalnog projekta. Američka politička tradicija poznaje koncept antiintelektualizma. Vi pak govorite o fragmentiranom legitimitetu, dakle stvaranju različitih istina u društvima. Kako se uhvatiti ukoštac s tim ako diljem svijeta ljudi žive u paralelnim stvarnostima i više ne dijele zajedničko shvaćanje toga što je točno?
LARUELLE: To je jedno od ključnih pitanja današnjih društava. Ako različito tumačimo stvarnost, onda društvo zaista teško može doći do zajedničkih vrijednosti i zajedničkog koncepta političkog projekta. Kako ponovno pronaći način konsenzualne interpretacije stvarnosti? I još u okolnostima superfragmentacije, posebno u konzumaciji informacija?
Na neki način, treba se pomiriti s tom rascjepkanošću i prihvatiti da je to način na koji ljudi shvaćaju i prihvaćaju informacije. Istodobno, u tom fragmentiranom prostoru treba stvoriti politički proizvod koji će i dalje biti u stanju poručiti: “Hej! Da, živimo u atomiziranom individualizmu, ali valjda i dalje želimo nešto dijeliti, kao građani, kao društvo, zar ne?”
Za to nam, osim komunikacijskih alata, trebaju javne politike. Zaista treba nanovo uključiti sve te silne ljude koji osjećaju da su ih političke elite zaboravile. Oni su pokretačka sila iliberalizma. Politička ponuda iliberalizma ide prema onima koji osjećaju da ih nitko nikad nije saslušao niti razmotrio njihove probleme.
TELEGRAM: To je bilo očito još 2016. s Brexitom i prvim dolaskom Trumpa na vlast. Što ti ljudi, koji se i dalje smatraju isključenima, vide kao bitno za smisao svojih života?
LARUELLE: Oni pribjegavaju novim formama religioznosti – teorijama zavjere koje služe razumijevanju i interpretaciji svijeta. S desnice im se nude novi oblici traženja socijalne pravde, zahtijeva se više autoriteta koji bi disciplinirao demokraciju, traže “ukorijenjenost” kao kontru globalizmu. U krizi predstavničke demokracije i nepovjerenju u institucije iznimno važan postaje osjećaj hitnosti.
TELEGRAM: Puno govorite o mladima i obraćate se mladima. No, tradicionalni koncepti demokracije, poput izbornog procesa, njima postaju sve manje zanimljivi.
LARUELLE: Naš ključni izazov je ne izgubiti iduću generaciju, mlade koji ne vjeruju u demokraciju. Kako posijati sjeme vrijednosti nužnih za opstanak demokratskih društava? To će biti izazov jer više nemamo nikakvu diferencijaciju toga što je javni, a što privatni prostor. Uloga tehnologije je golema i u fundamentalnom društvenom smislu neraspravljena u kontekstu demokracije. Koliko sama tehnologija dovodi u pitanje našu definiciju javnog i privatnog? A umjetna inteligencija stvarnog i nestvarnog? Nemam odgovor na to.
Čini mi se da izbjegavamo uopće potražiti odgovore na ta pitanja, iako bismo ih trebali staviti u samo središte rasprave i u zdravoj diskusiji pronaći neku vrstu kolektivnog stava prema tome. Tad bi i nova generacija mogla nadoći s nekim novim, zdravim političkim projektom koji bi adresirao to temeljno pitanje.
Pokušaj izbjegavanja tog pitanja koban je za budućnost naših društava. Mislim da mlade trebamo staviti u središte rasprave o budućem konceptu naših društava, što znači da trebamo povesti tešku i sadržajnu raspravu o tome što se dogodilo s našim elitama, zašto su tako lako dopustile da se sve ovo dogodi.
Zašto nema dovoljno otpora ovome čemu svjedočimo i kako ćemo adresirati odgovornost korporativnog svijeta za to? To je mnogim mladim ljudima ključno pitanje. Demokracija nije demokracija ako korporativni svijet nije odgovoran za nju i u njoj. I zato se za demokraciju u današnje doba nije vrijedno ni boriti, jer nam ne daje odgovore za svakodnevni život.
Source link: www.telegram.hr
