Dana 23. travnja 2025. godine, London je postao nova pozornica neumorne diplomatske ofenzive Ukrajine: njezino izaslanstvo susrelo se sa savjetnicima za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku zemalja članica Koalicije voljnih — saveza država koje podržavaju Ukrajinu u ratu protiv Rusije. Ovaj sastanak, nastavak ožujskog kruga u Parizu, označio je važnu prekretnicu u nastojanjima Kijeva da postigne pravedan i održiv mir. No, put do mira i dalje je trnovit — ponajprije zbog nepopustljive pozicije Moskve i neizvjesnosti međunarodnog posredovanja.

Poziv na tišinu usred oluje
Glavna točka dnevnog reda ukrajinske delegacije u Londonu bilo je zahtijevanje trenutnog, potpunog i bezuvjetnog prekida vatre. Za Kijev to nije tek taktička stanka, već prijeko potreban korak prema spašavanju ljudskih života i zaustavljanju razaranja izazvanih ruskom invazijom. Ukrajinska strana jasno je poručila: prekid vatre je temelj održivog mira, a svaki dan kašnjenja znači nove gubitke.
Ovakav pristup je i vapaj i strateški potez istovremeno. Ukrajina pokazuje spremnost za pregovore, ali istodobno povlači crvene linije koje isključuju ustupke koji bi ugrozili njezin suverenitet. To je tanak balans: otvorenost prema miru bez da se pokaže slabost. Kako je rekao jedan ukrajinski diplomat: «Došli smo razgovarati o miru, a ne potpisivati kapitulaciju.»
Trumpov faktor: nada ili fatamorgana?
Posebna pažnja u ukrajinskim izjavama posvećena je mirovnim inicijativama američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kijev je izrazio zahvalnost za njegove napore i za zajednički rad partnera iz Koalicije, naglašavajući zajedničku težnju da se rat što prije okonča. Međutim, konkretni elementi tzv. “Trumpova mirovnog plana” i dalje su nepoznati. Njegovo glasno obećanje da će “zaustaviti rat za 24 sata” ostaje zasad tek retorika bez sadržaja.
Za Ukrajinu je takav ton vjerojatno izraz pragmatizma: unatoč svim specifičnostima Trumpa, SAD ostaje ključni saveznik, i Kijev si ne može priuštiti otvoreni sukob s čovjekom poznatim po netrpeljivosti prema kritici. No iza izraza zahvalnosti stoji oprez. Neki promatrači strahuju da bi Trumpova želja za brzom nagodbom mogla dovesti do kompromisa na štetu Ukrajine, pretvarajući je u pregovaračku valutu u dijalogu SAD-a i Rusije. U ovoj fazi strategija Kijeva je oprezni optimizam: podrška Trumpovu angažmanu, ali uz čvrsto inzistiranje na principima.
Ruski scenarij: rakete umjesto razuma
Dok su ukrajinski napori svjetionik nade, ruske akcije ostaju mračno podsjećanje na stvarne prepreke. Moskva ne pokazuje volju za mir, već pojačava agresiju. Nedavni napadi na Kijev, Harkiv i druge gradove nisu samo ratni akti, već ciljane prijetnje s ciljem zastrašivanja i prisile Ukrajine na kapitulaciju. Kako su u Kijevu rekli: «Rusija ne pregovara riječima, nego raketama.»
Ovi napadi potvrđuju da Kremlj nije zainteresiran za istinske pregovore. Odugovlačenje procesa i eskalacija nasilja dio su taktike pritiska. Koincidencija udara s diplomatskim aktivnostima nije slučajnost, već signal: Rusija i dalje polaže na prisilu. U takvim uvjetima, Ukrajini je potrebnija nego ikad čvrsta podrška saveznika.
Pravda kao temelj mira
Ukrajina jasno daje do znanja: prekid vatre je tek početak. Pravi, trajni mir nije moguć bez pravde. U Londonu je ukrajinsko izaslanstvo ponovno iznijelo svoje ključne zahtjeve: povlačenje ruskih trupa, povrat okupiranih teritorija, oslobađanje zarobljenika, odgovornost za ratne zločine. To nisu želje, već neizostavni uvjeti.
Za Kijev, sporazum bez tih elemenata nije mir, već odgoda novog rata. «Mir bez pravde je samo predah,» rekao je jedan od članova delegacije. Ukrajinski stav predstavlja izazov ne samo Rusiji, već i svim partnerima: izabrati između lakih rješenja i poštovanja međunarodnih normi.
Test za Zapad
Sastanak u Londonu nije samo diplomatska postaja. To je test odlučnosti Zapada. Koalicija voljnih suočava se s rastućim očekivanjima konkretnih koraka — vojne, ekonomske i političke potpore. Ulog je velik: pasivnost može ohrabriti autoritarne režime diljem svijeta.
Za Ukrajinu je put naprijed težak, ali jasan. Mora balansirati među saveznicima s različitim prioritetima, nepredvidivom američkom administracijom i ruskim neprijateljem koji se hrani kaosom. No, u stavu Kijeva osjeća se unutarnja snaga i odbijanje da podlegne cinizmu. Odlazeći iz Londona, ukrajinsko izaslanstvo ostavilo je jasnu poruku: mir je moguć, ako svijet ima hrabrosti.
Jer prava tišina — ona koja liječi, a ne zastrašuje — zahtijeva više od pukog prekida vatre. Potrebna je zajednička poruka pravde koja će nadglasati ratne bubnjeve. Hoće li je svijet čuti — ostaje pitanje. No Ukrajina sigurno neće šutjeti.
Marko Vidović, Balkanske vijesti




