SDP-ovci napokon otkrili što im je godinama remetilo unutarstranačku idilu: hoće li se na njih ugledati i HDZ?

Siniša Hajdaš Dončić s najbližim suradnicima — nije ih valjda spopao virus iliberalne demokracije?Marin Franov/Cropix

Unutarstranačka demokracija jedna je od najbolnijih tema hrvatskoga stranačkog sustava. Ovdašnji politički čelnici obožavaju jedni druge prozivati i optuživati zbog “nedemokratičnosti”, ali kad je u pitanju demokracija u njihovim matičnim strankama, e tu vlada ona “večeras me, dobri ljudi, nemojte ništa pitati”. Ali ovo nije tekst o Miroslavu Škori ili raskolu u Domovinskom pokretu, koji se, kao što znate, (zasad) podijelio na DP i DOMiNO.

Povod ovaj put dolazi iz oporbe. Točnije, iz SDP-a, koji je odlučio primijeniti stranački Statut i – odustati od principa “jedan član, jedan glas”. Kako sad to? A bili su rodonačelnici uvođenja toga demokratskog modela u unutarstranačke izbore kod nas, koji su s vremenom proširili na sve razine izbornog odlučivanja. Bilo je to 2007. godine, u vrijeme kada je SDP vodio današnji predsjednik Republike Zoran Milanović.

Večernji list iz visokih je izvora u najvećoj oporbenoj stranci doznao da će postojeći model “jedan član, jedan glas” “preživjeti” jedino kod izbora predsjednika stranke, ali od njega bi se odustalo na svim ostalim razinama, od izbora Predsjedništva i Glavnog odbora do lokalnih organizacija.

SDP-ovci napokon otkrili što im je godinama remetilo unutarstranačku idilu: hoće li se na njih ugledati i HDZ?

Što im bi? Nije valjda da je i socijaldemokrate zahvatio “virus” iliberalnog zanosa koji hara u okruženju; od Orbanove Mađarske, preko Vučićeve Srbije, da ne spominjemo sad i Ameriku i Donalda Trumpa. Nije valjda dotle došlo?!

Zapravo, stvar je još apsurdnija – SDP-ovci su otkrili loše strane (unutarstranačke) demokracije! Potpredsjednica stranke, ujedno i europarlamentarka, Biljana Borzan primijetila je kako se “ljudi upisuju u stranku samo radi glasovanja”, zatim da “na birališta dolaze ljudi koji nogom ranije nisu kročili u SDP”…

Kraj šalabahter-demokracije

Saborska zastupnica Ivana Marković dodala je kao manu dosadašnjeg modela to “da često napreduju oni koji su brojčano nadmoćniji i koji male uvijek preglasaju”. I ona je uvjerena kako izbor mora biti u rukama delegata. A ne da tamo neki član zaokružuje što mu je volja…

SDP-ovci napokon otkrili što im je godinama remetilo unutarstranačku idilu: hoće li se na njih ugledati i HDZ?

I tako su SDP-ovci napokon pronašli krivca za višegodišnje podjele, međusobna trvenja i svađe, stvaranje frakcija i klanova, odnosno pojavu već opjevane «šalabahter-demokracije».

Nisu im krivi “vanjski neprijatelji”. Pa čak ni HDZ, vjerovali ili ne. Krivac za sve je – unutarstranačka demokracija. Preciznije, “jedan član, jedan glas”. I čini se da im je lakše odustati od čitavog modela nego ga eventualno poboljšati?! Dosta je bilo tog groznog principa “jedan član, jedan problem”!

Što čekaju HDZ-ovci? Naime, i oni se ponose svojim “jedan član, jedan glas” modelom. Kod njih je on još i ranije doživio antiklimaks kroz činjenicu da su nekoliko uzastopnih izbora za predsjednika stranke imali — samo jednog kandidata! Festival demokracije na hrvatski način. Ispada da – što su stranke veće, to imaju više problema s unutarstranačkom demokracijom.

SDP-ovci napokon otkrili što im je godinama remetilo unutarstranačku idilu: hoće li se na njih ugledati i HDZ?

Source link: slobodnadalmacija.hr