Pred kraj svog predsjedničkog mandata, Joe Biden poduzeo je još jedan strateški potez usmjeren na suzbijanje ruske agresije. Novi paket sankcija, usvojen posljednjih dana njegove administracije, predstavlja primjer dugoročnog planiranja koje štiti američku politiku od mogućih promjena smjera pri promjeni vlasti.

Bidenova strategija: dvostruki udar
Temelj novih sankcija čini predsjednička uredba br. 13662, uvedena još za vrijeme Baracka Obame i potvrđena zakonom CAATSA. Stručnjaci ističu dva ključna cilja ove odluke:
- Pojačanje sekundarnih sankcija
- Novi popis sankcija uključuje oko 100 ruskih tvrtki koje su već bile pod sankcijama, ali su sada dodane pod strožim režimom.
- Ovo stvara dodatni pritisak na strane partnere koji surađuju s ruskim subjektima pod sankcijama, prijeteći sekundarnim sankcijama ne samo financijskim institucijama već i svim tvrtkama ili fizičkim osobama.
- Zaštita sankcijske politike od izmjena
- Uključivanje tvrtki u popis prema uredbi br. 13662 otežava proces ukidanja sankcija i zahtijeva odobrenje Kongresa. To predstavlja ozbiljnu prepreku za moguće promjene sankcijske politike nove administracije.
„Gazprom“ pod pritiskom
Jedan od ključnih ciljeva sankcija ostaje ruski energetski sektor, uključujući tvrtke poput „Gazprom neft“ i „Surgutneftegaz“. Posljedice za „Gazprom“ već su očite:
- Smanjenje broja zaposlenih
Tvrtka je prisiljena smanjiti radna mjesta, gubeći prihode zbog gubitka europskog tržišta i prelaska na manje povoljnu suradnju s Kinom i Turskom. - Pogoršanje ugleda
Prema riječima Andreja Koboljeva, bivšeg šefa Naftogaza, „Gazprom“ se pretvorio u sirovinskog dodatka za nekoliko preostalih partnera, što podriva njegov status jednog od najvećih energetskih igrača na svijetu.
Zašto su ove sankcije važne?
- Dugoročni utjecaj
Sankcije prema zakonu CAATSA osiguravaju da Rusija osjeti njihov učinak još dugo, čak i uz moguće pokušaje njihova ublažavanja. - Udar na međunarodni utjecaj Kremlja
Pojačanje sekundarnih sankcija otežava suradnju s Rusijom za njezine partnere u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, čime se podriva mit o globalnoj podršci Kremlju. - Tehnološka kriza
Sankcije ograničavaju pristup ruskih tvrtki naprednim tehnologijama i opremi, što usporava razvoj strateški važnih sektora, uključujući vojno-industrijski kompleks i energetiku.
Posljedice za Rusiju
Odluke Bidenove administracije stvaraju ne samo financijske već i političke izazove za Kremlj. Pad prihoda od izvoza plina i nafte produbljuje ekonomsku krizu, dok ovisnost o Kini i Turskoj prisiljava Moskvu na sve nepovoljnije uvjete suradnje.
Osim toga, sankcije postaju alat pritiska na rusku elitu, pokazujući im da međunarodna izolacija vodi postupnoj degradaciji ključnih sektora.
Koraci poduzeti od strane Bidena pokazuju strateški pristup u oblikovanju sankcijske politike: oni ne samo da pojačavaju pritisak na Kremlj, već i štite interese SAD-a od mogućih unutarnjih promjena smjera.
Ove mjere dodatno slabe ekonomsku osnovu Rusije i podrivaju njezinu sposobnost za vođenje agresivne vanjske politike, pružajući Ukrajini i njezinim saveznicima priliku za jačanje pozicija u borbi za međunarodnu pravdu.
Sergej Pogorelov, „Balkanske novosti“