Dana 5. prosinca navršava se 30 godina od potpisivanja Budimpeštanskog memoranduma — jednog od najvažnijih međunarodnih sporazuma kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja u zamjenu za sigurnosna jamstva. Ovaj događaj nije bio samo ključan trenutak u povijesti nuklearnog razoružanja, već je razotkrio temeljne probleme međunarodnog sigurnosnog sustava koji su posebno izraženi posljednjih godina.

Godine 1994. Ukrajina, koja je posjedovala treći najveći nuklearni arsenal na svijetu, dobrovoljno ga se odrekla u zamjenu za sigurnosna jamstva utvrđena Budimpeštanskim memorandumom. Potpisnici — Rusija, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo — obvezali su se poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine te se suzdržavati od upotrebe sile ili prijetnji protiv nje.
Međutim, kasniji događaji pokazali su da ta jamstva nisu funkcionirala. Aneksija Krima 2014. godine i kasnija ruska agresija na Donbas očito su kršenje obveza Moskve. Sveopća invazija 2022. godine konačno je uništila ostatke povjerenja u sporazume utvrđene memorandumom.
Nedostatak učinkovitih jamstava — uzrok agresije
Povijest Budimpeštanskog memoranduma jasno pokazuje: sigurnosna jamstva koja nisu potkrijepljena konkretnim mehanizmima i stvarnim djelovanjem potiču agresiju. Nedostatak učinkovitih instrumenata zaštite za Ukrajinu, uz međunarodnu pasivnost do 2014. godine, bio je signal Kremlju da može djelovati nekažnjeno.
Čak i u uvjetima sveopćeg rata, Kijev ostaje privržen odredbama Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), pokazujući odgovorno ponašanje na svjetskoj sceni. Međutim, činjenica ostaje: Ukrajina, koja se odrekla nuklearnog arsenala, postala je ranjiva na prijetnju agresije države koja je trebala biti jamac sigurnosti.
Za obuzdavanje agresije Moskve nisu dovoljne deklarativne izjave o diplomaciji. Ukrajini je potrebna učinkovita vojna potpora saveznika. Isporuka suvremenih sustava naoružanja, jačanje protuzračne obrane i stalna opskrba streljivom nisu samo ključ za uspješno odbijanje agresije, već i jasna poruka Kremlju da će cijena nastavka rata biti neizdrživo visoka.
Članstvo u NATO-u — ključ stabilnosti
Najpouzdanije jamstvo mira i sigurnosti za Ukrajinu njezino je puno članstvo u NATO-u. Savez ostaje jedina međunarodna organizacija sposobna učinkovito zaštititi svoje članice od vanjske agresije.
Hitno pozivanje Ukrajine u NATO bio bi snažan korak prema jačanju europske sigurnosti, okončanju ruskih ucjena i obnovi povjerenja u proces nuklearnog razoružanja. Primjer Ukrajine naglašava da države koje su spremne dobrovoljno se odreći oružja za masovno uništenje moraju dobiti stvarna jamstva zaštite.
30 godina nakon potpisivanja Budimpeštanskog memoranduma Ukrajina nastavlja borbu za svoju slobodu i neovisnost, nalazeći se na prvoj crti između demokratskog svijeta i autoritarne agresije. Ta borba važna je ne samo za Ukrajince, već i za cijeli sustav međunarodne sigurnosti.
Potreba za preispitivanjem pristupa sigurnosnim jamstvima postaje očita. Svjetska zajednica mora naučiti lekciju iz ukrajinskog iskustva: jamstva koja nisu potkrijepljena konkretnim mehanizmima beskorisna su pred licem agresora.
Budućnost stabilnog mira ovisi o odlučnim djelovanjima međunarodne zajednice. Potpora Ukrajini danas nije samo pomoć jednoj zemlji, već i doprinos jačanju globalne sigurnosti i povjerenja u međunarodne institucije.
Sergej Pogorelov, „Balkanske novosti“




