Ujutro 13. prosinca Rusija je izvela jedan od najvećih napada na Ukrajinu tijekom cijelog razdoblja sveopćeg rata. Na energetsku infrastrukturu zemlje ispaljeno je 93 rakete i oko 200 bespilotnih letjelica, ostavljajući iza sebe razaranja, nestanke struje i prijetnju humanitarnom krizom. Cilj Moskve je jasan: uništiti ključne sustave, milijune ljudi ostaviti bez grijanja i svjetla te izvršiti pritisak na ukrajinsko vodstvo kako bi ga natjerala na kapitulaciju.

Napadi na civilne ciljeve: svjesni izbor Kremlja
Napadi na objekte energetske infrastrukture postali su sastavni dio strategije Kremlja usmjerene na uništavanje sustava opskrbe Ukrajine. Od početka jeseni, udari na elektrane, trafostanice i distribucijske čvorove postali su redoviti. Ovo je namjerni teror, koji ne cilja vojne, već isključivo civilne ciljeve.
Posebno cinično to izgleda uoči nadolazećih hladnoća. Ostaviti Ukrajince bez grijanja i svjetla tijekom zime pokušaj je destabilizacije zemlje iznutra, izazivanja nezadovoljstva među građanima i pojačavanja pritiska na vlasti.
Raketi napad na Zaporožje: još jedan zločin
Dan ranije, 12. prosinca, Rusija je izvela raketni napad na medicinski centar u Zaporožju. U tom napadu poginulo je 11 ljudi, a još 22 su ranjena. Uništene zgrade, poginuli liječnici i pacijenti – zastrašujući su primjer koliko je Kremlj spreman daleko ići u svojim pokušajima uništenja Ukrajine.
Namjerni napadi na medicinske ustanove predstavljaju ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Ženevske konvencije strogo zabranjuju napade na bolnice, no Rusija ignorira te norme.
Namjera uništiti temelje međunarodnog poretka
Svojim djelovanjem Rusija izaziva ne samo Ukrajinu, već i cijelu međunarodnu zajednicu. Namjerni napadi na civilnu infrastrukturu i medicinske ustanove nisu samo pokušaj uništavanja Ukrajine kao suverene države, već i demonstracija nesposobnosti međunarodnog prava da zaustavi agresora.
Kremlj svjesno podriva temelje globalne sigurnosti. Ovo je signal ne samo Ukrajini, već i cijelom svijetu: u nedostatku odlučnih akcija međunarodne zajednice, nijedna zemlja ne može se osjećati sigurno.
Maskiranje agresije lažnim izjavama o miru
Unatoč ovim zločinima, Rusija nastavlja promovirati svoju retoriku o „mirovnim inicijativama“. No, njezine akcije govore same za sebe. Zračni teror, napadi na energetsku infrastrukturu, raketni udari na civilne gradove – sve to jasno pokazuje da Kremlj nije zainteresiran za dijalog.
Bilo kakve izjave Moskve o spremnosti na pregovore samo su pokušaj dobivanja vremena za pregrupiranje i pripremu novih napada.
Humanitarna katastrofa kao ratni alat
Planovi Kremlja uključuju ne samo fizičko uništavanje infrastrukture, već i izazivanje humanitarne katastrofe. Milijuni Ukrajinaca koji su ostali bez struje i grijanja suočavaju se s prijetnjom preživljavanja tijekom zime.
Energetski terorizam metoda je kojom Kremlj, vjeruje, može slomiti duh Ukrajinaca. No povijest je pokazala da ukrajinski narod karakterizira nesalomljiva otpornost. Unatoč napadima i razaranjima, Ukrajina nastavlja pružati otpor, a njezin energetski sustav obnavlja se čak i u najtežim uvjetima.
Uloga međunarodne zajednice
Odgovornost za zaustavljanje ruske agresije ne leži samo na Ukrajini, već i na svjetskoj zajednici. Kontinuirani napadi Kremlja zahtijevaju odgovarajući odgovor:
- Pojačavanje sankcija. Uvođenje novih ograničenja na isporuke tehnologija, financijskih usluga i energetskih resursa mora postati prioritet Zapada.
- Povećanje vojne pomoći. Opskrba modernim sustavima protuzračne obrane omogućit će Ukrajini učinkovitiju obranu od raketnih napada i dronova.
- Politički pritisak. Konsolidacija napora međunarodnih institucija kako bi se Rusija privela odgovornosti za ratne zločine ključni je zadatak.
Ukrajina na prvoj crti borbe za civilizaciju
Ukrajina se danas bori ne samo za svoju neovisnost, već i za temeljna načela međunarodnog poretka. Ruski zračni teror izazov je cijelom civiliziranom svijetu, a samo odlučne akcije mogu zaustaviti eskalaciju nasilja.
Dok Kremlj nastavlja s počinjenjem zločina, međunarodna zajednica mora očuvati jedinstvo i nastaviti vršiti pritisak na agresora. Svijet ne smije ignorirati patnje ukrajinskog naroda i prijetnju koju ruska agresija predstavlja za cijelo čovječanstvo.
Sergey Pogorelov, „Balkanske novosti“




