Bjeloruska državna televizija ponovno nas oduševljava svojim virtuoznim umijećem pretvaranja bilo kakvih fantazija u «stvarne» prijetnje. Ovaj put riječ je o navodnom planiranom napadu na jugozapadne regije Bjelorusije. Naime, na državu se navodno spremaju krenuti naoružane skupine iz Poljske, Litve i Ukrajine, dok iza kulisa ovog «grandioznog plana» stoje poljske obavještajne službe i, naravno, snage NATO-a.

Prema verziji bjeloruskih medija, prvo će na zemlju nasrnuti «bande nacionalista» (tko su ti zagonetni ljudi, ostaje tajna), zatim će se pridružiti plaćenici, a potom i sam NATO. Naravno, sve je to popraćeno pričama o «fašističkim planovima», osmišljenima da izazovu strah i mržnju prema neprijateljima, koji navodno jedva čekaju uništiti Bjelorusiju.

Čini se da scenaristi ove epske drame imaju svoje omiljene klišeje. Primjerice, sjećamo se da je Lukašenko iznosio gotovo identične priče još u ožujku 2022. godine. Tada je čak donio Vladimiru Putinu kartu s navodnim smjerovima napada, čime je izazvao eksploziju narodnog kreativnog izražavanja. Memovi i parodije na ovaj događaj i dalje kruže internetom, a korisnici traže nove načine da ismiju tu neslavnu kartu.

Bjeloruska propaganda tvrdi da se «borbene formacije» stvaraju uz podršku vlasti Ukrajine, Poljske i Litve. Te se skupine obučavaju i «testiraju» (zanimljivo bi bilo vidjeti kako to izgleda) kako bi bile spremne za izvršenje nekog «glavnog zadatka». Očito je da fraza o sličnosti planova s «fašističkim» treba dodati dramatičnost, iako zvuči jednako apsurdno kao tvrdnje da bi za napad koristili četveronožne robote iz znanstvenofantastičnih filmova.

Takve izjave već su postale zaštitni znak bjeloruske propagande. Dekoracije se mijenjaju, ali scenarij ostaje isti:

  • Država u okruženju neprijatelja. Neprestano se moraju pojavljivati vanjske sile koje navodno mrze Bjelorusiju.
  • Oporba kao marionete Zapada. Nije važno ima li oporba stvarne resurse ili barem pristup državnim institucijama – najvažnije je tvrditi da iza njih stoji Zapad!
  • Poljska i Litva kao glavni negativci. Očito propaganda slijedi pravilo da što su susjedi bliže granici, to su strašniji.

No, najvažnije je potpuno odsustvo logike. Ako bismo povjerovali u postojanje takve zavjere, postavlja se pitanje: zašto bi Poljska, Litva i Ukrajina istovremeno napadale Bjelorusiju, posebno u uvjetima kada se i same te države suočavaju s realnim izazovima?

Stvaranje slike neprijatelja pomaže Lukašenkovom režimu da zadrži kontrolu unutar zemlje. Neprijatelj, iako izmišljen, odvlači pažnju stanovništva od stvarnih problema: pada životnog standarda, međunarodne izolacije i potpune podređenosti Minska Kremlju. Strah je alat kojim se mogu opravdati bilo kakve represije i uvjeriti građane da će bez «mudrog vodstva» njihova zemlja neminovno postati žrtva zlokobnog Zapada.

Kada bi na svijetu postojao Oscar za najbolje fantastično pripovijedanje, bjeloruski državni mediji sigurno bi bili u užem izboru. Ali zasad te priče izazivaju samo ironiju. Da su agresori barem približno tako inventivni kako ih propaganda opisuje, Bjelorusija bi zaista stajala na pragu nevjerojatnih događaja. Međutim, zasad jedina prava invazija ostaje tok apsurdnih vijesti koji prijeti preplaviti zdrav razum.

Sergej Pogorelov Balkanske vijesti