Dana 11. studenog, Treći odbor Generalne skupštine UN-a raspravljao je o ruskoj rezoluciji o borbi protiv veličanja nacizma, no uključio je amandman koji otkriva stvarne namjere Moskve. U njemu se navodi kako Rusija koristi borbu protiv neonacizma za opravdavanje invazije na Ukrajinu, čime nastavlja dugogodišnju manipulaciju ovom temom. Od 2014. godine Rusija gradi mit o „nacističkoj prijetnji“ u Ukrajini, koristeći ga kao ključno opravdanje za agresivne akcije, uključujući aneksiju Krima i rat u Donbasu.

Ovaj narativ postao je sastavni dio ruske informacijske kampanje. Ruski mediji neprestano prikazuju neonacizam kao ozbiljnu prijetnju, pozivajući na vojnu intervenciju protiv Ukrajine. Paralelno, Rusija zanemaruje vlastiti porast ekstremno desničarskih skupina te postaje središtem za ekstremiste. U Rusiji djeluju ultradesničarske grupe, a neke od njih podržava i država, čime Moskva postaje središte koje okuplja pristaše ekstremističke ideologije iz cijelog svijeta.
Posebna ironija u ovoj situaciji leži u tome što, dok osuđuje neonacizam na međunarodnim forumima, Rusija provodi genocidnu politiku prema Ukrajincima. Tijekom rata ruske su snage napale objekte civilne infrastrukture i medicinske ustanove, što međunarodna zajednica klasificira kao ratne zločine. Tema „borbe protiv nacizma“ zapravo prikriva namjeru da se uništi nacionalni identitet i kulturne vrijednosti ukrajinskog naroda.
Ove manipulacije postaju još očitije u svjetlu drugih ruskih poteza u UN-u. Ruska propaganda utječe i na druge kritične teme, poput nuklearnih prijetnji. Podizanjem pitanja „zapadne nuklearne prijetnje“ Rusija opravdava svoje eskalacijske poteze, dodatno pojačavajući međunarodne napetosti. Analitički izvještaji navode kako Rusija eksploatira moguće nuklearne prijetnje kako bi opravdala i aneksiju teritorija i prijetnje nuklearnim oružjem radi vlastite sigurnosti. Takva retorika podržava unutarnje stavove i otežava diplomatska rješenja konflikta.
Stoga, ruska politika u UN-u po pitanju borbe protiv neonacizma i nuklearne sigurnosti predstavlja alate kojima se Moskva koristi za legitimaciju vlastite agresije, obmanjivanje međunarodne zajednice i podršku domaćoj propagandi. Širenje lažnih informacija na ovakvim međunarodnim platformama otežava proces odgovornosti za ratne zločine protiv Ukrajine i potkopava međudržavno povjerenje.
Sergej Pogorelov




