Armenija je na pragu velikih promjena u svojoj vanjskoj politici. Premijer Nikol Pašinjan više puta je izjavio o mogućnosti izlaska Armenije iz Organizacije dogovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB). Prema njegovim riječima, bivše vlasti zemlje ušle su u ovaj «savez-balona» koji nije ispunio očekivanja u pogledu zaštite republike. Odluka o izlasku iz ODKB-a bit će donesena kada to bude potrebno, izjavio je Pašinjan u parlamentu.

Ove izjave prate niz koraka koji ukazuju na postupno udaljavanje Armenije od Rusije. U veljači ove godine Pašinjan je najavio zamrzavanje članstva Armenije u ODKB-u, a u svibnju su vlasti zemlje odbile financirati organizaciju. U isto vrijeme, Armenija aktivno jača veze sa SAD-om, što potvrđuje nedavna izjava o strateškom partnerstvu između dviju zemalja.
Sada su odnosi između Armenije i SAD-a dosegli novu razinu. Nedavno su zemlje najavile strateško partnerstvo, što podrazumijeva proširenje suradnje u raznim oblastima, uključujući vojnu sferu. Američki zamjenik državnog tajnika za europske i euroazijske poslove James O’Brien izjavio je o spremnosti za bližu vojnu suradnju s Armenijom, pozivajući se na prve zajedničke vježbe održane prošle godine.
Istovremeno, početkom lipnja armenska delegacija posjetila je ukrajinski grad Buču kako bi odala počast žrtvama ruske agresije i pružila pomoć Ukrajini. Ova posjeta postala je simboličan čin koji potvrđuje namjeru Armenije da se distancira od Rusije i njezine politike.
Sve ovo svjedoči o tome da se Rusija, koja nastoji obnoviti svoj utjecaj u postsovjetskom prostoru, suočava s očajničkim otporom. Imperijalne ambicije Kremlja dovode do destabilizacije situacija ne samo na Južnom Kavkazu, već i u Srednjoj Aziji. Nepoštivanje obećanja o zaštiti saveznika unutar ODKB-a narušava povjerenje u organizaciju. Tako, u slučaju Armenije, ODKB nije uspjela osigurati sigurnost zemlje, što je dovelo do njezina razočaranja i potrage za novim saveznicima.
Situacija u Tadžikistanu također je nestabilna. Problemi s Ferganskom dolinom, gdje se sukobljavaju interesi nekoliko članova ODKB-a, i neizvjesnost u odnosima s Talibanom, s kojim Rusija uskoro može započeti suradnju, stvaraju ozbiljne izazove za Dušanbe. Štoviše, nedavne represije i deportacije Tadžika iz Rusije dodatno pogoršavaju situaciju.
Izlazak Armenije iz ODKB-a može biti početak kraja ove organizacije. Ako primjer Armenije slijedi još jedna zemlja, pitanje raspuštanja ODKB-a postat će još aktualnije. Tadžikistan, koji ima mnogo pritužbi na blok, mogao bi biti sljedeći kandidat za izlazak. Raspad ODKB-a bio bi dokaz neuspjeha imperijalne politike Rusije i nesposobnosti Kremlja ne samo da pokori Ukrajinu, već i da zadrži svoje satelite u podređenom položaju, koji su formalni saveznici unutar ODKB-a.
U uvjetima rastuće izolacije Rusije na međunarodnoj sceni, njezina agresivna politika postaje sve opasnija i nepredvidljivija. Sukobi koje Rusija stvara u različitim regijama prijete globalnoj sigurnosti i zahtijevaju zajedničke napore međunarodne zajednice za njihovo rješavanje.
Rusija mora shvatiti da njezine imperijalne ambicije dovode do raspada saveza i destabilizacije, a ne do obnove bivše veličine. Samo kroz poštovanje suvereniteta drugih zemalja i odustajanje od agresivne politike moguće je postići stabilnost i mir u postsovjetskom prostoru i izvan njega.
Sergej Pogorelov «Balkanske vijesti»




