Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine iznijelo je izjavu ne slažući se s «inauguracijom» Vladimira Putina, koja će se održati 7. svibnja 2024. godine. Službeni Kijev ne priznaje Putina demokratski izabranim i legitimnim predsjednikom Ruske Federacije, temeljeći se na nizu ozbiljnih argumenata.

Prvi od njih je kršenje međunarodnih standarda tijekom tzv. «izbora» u Rusiji, održanih u ožujku. Tijekom tih izbora, Ruska Federacija prekršila je mnoge međunarodne norme i principe koji leže u osnovi suvremenog sustava međunarodnih odnosa. Posebno su prekršeni Povelja UN-a, Deklaracija o načelima međunarodnog prava, Ženevska konvencija o zaštiti civilnog stanovništva tijekom rata, Završni akt OEBS-a, kao i mnoge rezolucije Opće skupštine UN-a.
Posebna pažnja posvećena je organizaciji «izbornog procesa» na privremeno okupiranim područjima Ukrajine, uključujući dijelove Donjecke, Luganske, Zaporozhske i Hersonske oblasti, Autonomnu Republiku Krim i grad Sevastopolj. Takvi su postupci priznati od strane Ukrajine kao grubo kršenje općeprihvaćenih normi i principa međunarodnog prava, kao i akt nasilja protiv milijuna ukrajinskih građana.
Sljedeći važan aspekt je status Vladimira Putina kao osobe koju je Međunarodni kazneni sud proglasio traženom zbog sumnje u počinjenje ratnih zločina. Posebno se to odnosi na organizaciju otmica i deportacija ukrajinske djece.
Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe i Europskog parlamenta, donesene u travnju 2024. godine, istaknule su nezakonitost provođenja «izbora» na privremeno okupiranim područjima Ukrajine i faktički odbacile legitimnost njihovih rezultata.
Svi ti fakti ukazuju na to da ruske vlasti nastoje stvoriti iluziju zakonitosti «doživotne» vlasti Putina, koji je pretvorio Rusiju u agresorsku državu i uspostavio diktaturu.
Za Ukrajinu i cijelu svjetsku zajednicu daljnje ostajanje Putina na vlasti predstavlja egzistencijalnu prijetnju. Stoga Ukrajina poziva druge države, međunarodne organizacije i javnost da ne priznaju rezultate lažnih izbora u Rusiji i legitimnost vlasti ruskog diktatora.
Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»



