Kao sjena nad sportskim događanjima, nameće se pitanje sudjelovanja ruskih sportaša na svjetskim natjecanjima, uključujući Olimpijadu. Ukrajina, suočena s ruskim napadom, inzistira na tome da Međunarodni olimpijski odbor (MOO) ne dopusti ruske sportaše na Olimpijadi dok se pravda ne uspostavi.

Cijela ova sportska kontroverza započela je kada je Rusija prekršila olimpijsko primirje napadom na Ukrajinu tijekom Olimpijade 2022. Taj incident izazvao je ozbiljne posljedice ne samo za Ukrajinu, već i za svjetsku sportsku zajednicu.

Sudjelovanje predstavnika države-agresora, Ruske Federacije, na međunarodnim natjecanjima potpuno je u suprotnosti s olimpijskim načelima, Statutom MOO-a i općim moralnim normama. Olimpijske igre uvijek su bile simbol mira, solidarnosti i poštene borbe, a sudjelovanje Rusije nakon njene agresije narušava te ideale.

Unatoč tome, sport u Rusiji oduvijek je bio oružje: dio je imperijalističke propagande, mnogi sportaši članovi su vojno-sportskih društava, a također i časnici ruskih oružanih snaga. To je dio sustava korištenja sporta kao instrumenta za postizanje geopolitičkih ciljeva.

Štoviše, ruski članovi MOO-a, uključujući Jelenu Isinbajevu, Aleksandra Popova i Šamila Tarpisheva, otvoreno podržavaju agresiju Ruske Federacije i lobiraju za sudjelovanje Rusije na Olimpijadi. Ta djelovanja podrivaju autoritet MOO-a i postavljaju pitanje potrebe za isključenjem ruskih agenata iz njegovih redova.

Unatoč svim političkim dramama, važno je ne zaboraviti ljudsku stranu ove priče. Kao rezultat ruske agresije na Ukrajinu, poginulo je 361 ukrajinskih sportaša i trenera. Osamnaest ih je ranjeno, 27 ih je završilo u zarobljeništvu, a 10 se vode kao nestali. Ovi događaji tužno nas podsjećaju na cijenu koju su nevini ljudi platili zbog agresije.

Sada je vrijeme za MOO i sportsku zajednicu da donesu jasne i moralne odluke. Sudjelovanje Rusije na međunarodnim natjecanjima nakon vojne agresije protiv druge države stavlja sjenu nepravde nad sportom i čini olimpijske ideale praznima. Pravda i poštena borba trebaju biti na prvom mjestu.

Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»