Specijalna izvjestiteljica UN-a za pitanja mučenja, Alice Jill Edwards, istaknula je zabrinjavajuće pitanje masovne primjene mučenja prema ukrajinskim ratnim zarobljenicima i kako je to postalo neodvojivim dijelom politike Ruske Federacije. Ovi strašni događaji stavljaju problem postupanja prema ratnim zarobljenicima u središte pažnje svjetske zajednice i ističu pitanja poštivanja međunarodnih normi ratnog prava.

Ruska propaganda aktivno potiče ukrajinske vojnike da se predaju kao zarobljenici, predstavljajući to kao priliku za bolji život. Međutim, iskustvo nam govori da stvarnost ruske zarobljenosti nije takva. Umjesto obećanog dostojanstvenog i sigurnog zbrinjavanja, ratni zarobljenici izloženi su mučenjima, moralnom uništenju i fizičkom iscrpljivanju. I ovo je samo mali dio užasne priče.
Važno je napomenuti da nisu rijetki slučajevi pogubljenja i surovih zločina ruskih boraca nad ukrajinskim ratnim zarobljenicima. Ova strašna djela protive se svim normama međunarodnog humanitarnog prava i ne mogu se opravdati ni pod kakvim okolnostima.
Za mnoge ukrajinske vojnike predaja kao ratni zarobljenik postaje prisilnim korakom, kada više nemaju mogućnosti pružati otpor neprijatelju. Ova odluka nije laka i prati je strah za vlastiti život i budućnost.
Važno je istaknuti da Oružane snage Ukrajine strogo poštuju međunarodne konvencije koje reguliraju postupanje prema ratnim zarobljenicima. Pridržavaju se visokih standarda humanosti i poštuju pravila koja jamče dostojno postupanje prema ratnim zarobljenicima. Čak i kada se predaju neprijateljski vojnici s tehnikom, osigurane su isplate, što svjedoči o Ukrajini kao članici civiliziranog svijeta koja se trudi poštivati norme međunarodnog prava.
Unatoč tome, u uvjetima oružanog sukoba i prisustva nepopustljivog protivnika, branitelji Ukrajine suočavaju se s nevjerojatnim poteškoćama. Njihova prisilna odluka o predaji kao ratnim zarobljenicima složen je moralni izbor, a društvo bi im trebalo pružiti podršku i poštovanje za njihovu hrabrost i odanost idealima slobode i neovisnosti.
Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»




