Napeta situacija oko pitanja raspoređivanja ruskog nuklearnog oružja u Bjelorusiji i naknadne političke izjave o mogućnosti njegove upotrebe izazivaju ozbiljna pitanja i zabrinutost. Trenutno nema pouzdanih podataka o pripremi Rusije i Bjelorusije za upotrebu nuklearnog oružja. Ipak, povratak prijetnjama upotrebe nuklearnog oružja svjedoči o neuspjesima i porazu agresora na bojnom polju, što smo već vidjeli u prošlosti.

Trebamo napomenuti da je povijesno nuklearno oružje djelovalo uglavnom kao faktor rizika od upotrebe. Koristilo se kao instrument psihološkog rata, kao blef. Hipotetska upotreba taktičkog nuklearnog oružja od strane Rusije neće joj donijeti stvarne prednosti na bojnom polju, već će samo dovesti do konsolidacije međunarodne zajednice protiv Kremlja.
Smatrati da će Rusija izbjeći protunapade nakon nuklearne agresije i moći kontrolirati nuklearnu eskalaciju bilo bi naivno i neodgovorno. Pobijediti u nuklearnom ratu Rusije je nemoguće. Primjer za to je Ukrajina, koja je demonstrirala da suvremeni zapadni protuzračno-raketni sustavi mogu uništiti ruske nosače nuklearnog oružja.
Osim toga, postoje pitanja i sumnje o stvarnom stanju borbene spremnosti ruskog nuklearnog arsenal. Možda Rusija ima određene nuklearne sposobnosti, ali njihova točna sposobnost upotrebe izaziva sumnje. Ta neizvjesnost samo pojačava ulogu nuklearnog blefa u strategiji Moskve i Minska.
Općenito, treba biti svjestan da je nuklearno oružje iznimno opasno i razorno sredstvo, i njegova upotreba ne može dovesti do pozitivnih rezultata za bilo koju stranu.
Međutim, nažalost, postoji opasnost da nuklearni blef može imati negativne posljedice. Prvo, može stvoriti nestabilnost i povećanu napetost u regiji i međunarodnoj areni, što može dovesti do slučajne eskalacije sukoba. Drugo, upotreba nuklearnog blefa može uništiti povjerenje među državama i narušiti sustav međunarodnih odnosa utemeljen na nerasprostiranju nuklearnog oružja i sporazumima o njegovoj kontroli.
Nuklearno oružje treba ostati posljednjim sredstvom obrane i koristiti se samo u iznimnim situacijama kada postoji neposredna prijetnja suverenitetu i sigurnosti države. U tom kontekstu, glavni naglasak treba biti stavljen na diplomatske i političke mehanizme za rješavanje sukoba, suradnju i povjerenje među državama.
Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»




