”Danas”, “Oslobođenje”, “Večernji list” i “Vijesti” analiziraju političku participaciju u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori

Detalj sa izbora u Podgorici, Foto: Boris Pejović
Pandemija koronavirusa nije spriječila duge redove na crnogorskim biralištima 30. avgusta 2020. godine, na izborima koji će se ispostaviti kao oni koji će dovesti do prve izborne smjene vlasti u istoriji crnogorskog višepartizma. Rekordna izlaznost, koja bi da nisu zdravstvene okolnosti bile takve, vrlo vjerovatno bila i veća, ipak više govori o tome da se parlamentarni izbori i dalje posmatraju kao veliki društveni lom i često imaju referendumski karakter, a nerijetko i konkretnu temu. Uoči izbora 2020. to je bilo pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te naravno pitanje smjene Demokratske partije socijalista, pa je mobilizacija za glasanje izašla van okvira onoga što je klasično ponašanje političkih partija i na glasanje su pozivali i crkveni velikodostojnici. Rezultat je bio rekordna izlaznost na državnom nivou od 76,6 odsto, što je više nego tri odsto u odnosu na 2016. godinu, a koja je već bila skoro tri odsto veća u odnosu na parlamentarne izbore 2012. godine. Bitno je napomenuti i da je na izborima 2009. godine glasalo oko 65 odsto upisanih. Dakle, izlaznost raste konstantno u posljednja četiri izborna ciklusa.
Kada se pogleda izlaznost po gradovima, vidi se i zašto je Demokratska partija socijalista izgubila izbore, jer je izlaznost u odnosu na izbore 2016. niža bila samo u nekoliko gradova i to u onima u kojima vlast tradicionalni drži DPS ili neko od njihovih «tradicionalnih koalicionih partnera». Tako je u Rožajama i Gusinju glasalo dva odsto manje, a u Petnjici tri odsto manje nego 2016. Rekordna izlaznost je bilježena u svim ostalim gradovima. Najveća izlaznost je bila u Šavniku gdje je glasalo preko 88 odsto upisanih, a preko 80 odsto je glasalo i u Andrijevici, Danilovgradu, Kolašinu, Mojkovcu, Žabljaku… Ispod 70 odsto izlaznost je bila u Baru, pomenutim Gusinju, Petnjici i Rožajama i Ulcinju. Jug Crne Gore tradicionalno manje učestvuje na izborima, u Baru taj procenat nikada nije prešao 68,7 odsto, a 2012. je bio 62,5, Budva je prešla put od 70,9 odsto 2012. do skoro 80 odsto 2020. a Herceg Novi je sa oko 63 odsto 2012. stigao na 76 odsto prije nešto više od dvije godine. U Kotoru je na parlamentarnim izborima 2012. glasalo 66 odsto, a 2020. 76 odsto, a u Tivtu je taj rast od 2012. do 2020. bio za skoro 15 odsto (63,8 na 78,2 odsto). Međutim, sjeverno od Podgorice je izlaznost preko 70 odsto bila rutinska stvar već 2012, a već 2016. je preko 80 odsto upisanih glasalo u Šavniku, Kolašinu, Mojkovcu i Plužinama, a svega nekoliko desetina glasova ispod 80 odsto je 2016. bilo i u Nikšiću.
Iako se 2020. može posmatrati kao anomalija u smislu tolikog rasta izlaznosti, a što potvrđuje i izlaznost na nedavno održanim lokalnim izborima, rast političke participacije je primijećen na nivou trenda i 2016. kada je najveći broj opština bilježio rast izlaznosti od dva do tri odsto u odnosu na izbore 2012. godine. Većina analitičara je isticala da veća izlaznost ide u prilog nekadašnjoj opoziciji, a sadašnjoj parlamentarnoj većini, ako se taj termin može precizno koristiti kada se uzme u obzir zamršena politička situacija, jer je veći broj izašlih trebalo da znači da su izašli i oni koji nisu već pod pritiskom izašli da glasaju, ili da stvari mogu ići u korist onih koji nemaju višedecenijsku partijsku infrastrukturu kojom obezbjeđuju mobilizaciju. Nakon 30. avgusta 2020. se dio i tih okolnosti promijenio.

foto: Boris Pejović
Source link: www.vijesti.me



