Naš novinar istražio korijen ‘mržnje na vrhu‘: jedni kažu da je sve počelo kad su Plenković i Milanović zarađivali za kruh na Zrinjevcu, a drugi da je pobjeda Hvaranina u Sinjaninu sve užgala. Nije oprostio

Na političkom polju Plenković i Milanović sučelit će se prvi put na izborima. U srazu dva Dalmatinca, Hvaranin će pobijediti Sinjanina. Macan kaže da je taj poraz jako teško pao Milanoviću i u njemu će tražiti svu zlu krvJoško Ponoš/Cropix

U nešto manje od 30 godina Andrej Plenković i Zoran Milanović prevalili su put od kolega u Ministarstvu vanjskih poslova do, kako će to nedavno napisati kolumnist T-portala, 'najboljih (ne)prijatelja'.

Što je i kada krenulo krivo kada je u pitanju odnos dva najjača hrvatska političara, danas se pitaju ne samo oni koji ih poznaju, već i cijela javnost.

Nemali je broj onih koji će reći da se obostrani animoziteti vuku iz vremena dok su kruh zarađivali na Zrinjevcu. Milanović, koji je i stariji, došao je godinu dana ranije u MVP. Bilo je to u mandatu Mate Granića, kojemu je desna ruka bio Ivo Sanader. Potonji će se kasnije hvaliti kako je upravo on zaslužan za prijem obojice u službu, iako neki drukčije tvrde.

Njima se bavio Granić

— Istina vam je – kaže nam jedan iskusni hrvatski diplomat – da se njima bavio Granić, koji im je bio neka vrsta mentora. Zato je Plenković i danas prema njemu vrlo pažljiv, a i po političkom mentalitetu su slični.

I jedan i drugi bili su članovi «boys cluba» u MVP-u iz čijega se «bazena» još i danas izabiru svi važniji veleposlanici, s obzirom na vječni utjecaj Mate Granića.

U toj generaciji su i Kolinda Grabar-Kitarović, Gordan Jandroković, Miro Kovač, Pjer Šimunović, Andro Krstulović Opara

Da bi se u to doba udarili temelji nečeg višeg od poznanstva, ali i nezdravog odnosa kakav danas imaju i u političkom i u ljudskom smislu, svjedoci kažu da naprosto nije bilo vremena.

Milanović je 1994., godinu nakon što je s Trgovačkog suda prešao u Ministarstvo, završio kao sudionik mirovne misije OESS-a u Azerbajdžanu, nastavit će kao savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu.

Naš novinar istražio korijen ‘mržnje na vrhu‘: jedni kažu da je sve počelo kad su Plenković i Milanović zarađivali za kruh na Zrinjevcu, a drugi da je pobjeda Hvaranina u Sinjaninu sve užgala. Nije oprostio

Nisu 'djeca ulice'

Plenković se, s druge strane, razvijao na Zrinjevcu, i to kroz Upravu za multilateralne poslove, Ured zamjenika ministra i Odjel za analitiku.

— Obojica, znači i Plenković i Milanović su pripadnici društvene elite, takvo što su vukli iz svojih obitelji i nisu bili djeca ulice – reći će Krešimir Macan, danas poznati PR-savjetnik i politički analitičar, koji je početkom '90-ih i sam radio u MVP-ovu Odjelu za informiranje.

To prilično odudara od slike koju o sebi posljednjih mjeseci želi ostaviti Milanović, kada Plenkoviću spočitava da je, za razliku od njega, i u onom i u ovom sustavu bio privilegiran.

Milanovićev otac Stipe jest kao šef ureda Mike Tripala stradao '71., ali je '90-ih radio kod Vlatka Pavletića, što mu je, neovisno o diplomi i znanju, ipak bila vrsta preporuke kod HDZ-ovaca.

Moglo bi se reći da je Plenković kao dijete jednog od čelnika TV Zagreb u komunističko vrijeme i kasnije profesora na Fakultetu političkih znanosti, te vojne liječnice, ipak bio u inferiornijem položaju.

Čak su ga neki, s obzirom na taj obiteljski background, prije očekivali u SDP-u, a Zorana u HDZ-u.

Svakako, većih smetnji u svojim karijerama u tim prvim godinama nisu imali. Drugo je pitanje jesu li mislili da zaslužuju više u diplomaciji, koja je bila puna podobnog i istrošenog političkog kadra, od kojih dobar dio nije imao ni diplome ili se služili bilo kojim stranim jezikom.

Kod obojice će se 1999. godina pokazati ključnom u njihovu političkom razvoju. Oba tada iskazuju izraženu političku ambiciju: Milanović ulazi u Račanov SDP, kojemu je, pogotovo nakon Tuđmanove smrti, bio otvoren siguran put prema vlasti, dok se Plenković prihvaća vođenja predsjedničke kampanje upravo Mate Granića, istina neuspješne, ali mu je dobro došla za stjecanje iskustva.

— Ja – kaže nam Macan – Plenkovića doživljavam kao karijernog diplomata, dok je Milanović svoj uspon gradio kroz stranku.

Ispričao nam je i dva interesantna detalja o dvojici ljudi s kojima će mu se putovi ukrštati i s kojima će blisko surađivati i nakon '90-ih.

Kada je Plenkovića sreo jednom prigodom puno godina poslije zajedničke službe u MVP-u, odmah se prisjetio detalja da je Macan prije njega na Zrinjevcu postao – načelnik.

Nasuprot tome, dok je bio savjetnik Ivice Račana, a Milanović glasnogovornik stranke, čuli su se samo jednom, i to kada ga je Zoran zvao i pitao je li mu pametno dati intervju za jedan ženski magazin.

Naš novinar istražio korijen ‘mržnje na vrhu‘: jedni kažu da je sve počelo kad su Plenković i Milanović zarađivali za kruh na Zrinjevcu, a drugi da je pobjeda Hvaranina u Sinjaninu sve užgala. Nije oprostio

Dobra procjena

Malo je pouzdanih informacija o tome koliko su se Milanović i Plenković sretali ili družili od 2000. do 2010. godine. Postoji priča da su postojale neke inicijative da se Plenkovića dovede u SDP. On je, međutim, procijenio da mu se u HDZ-u, koji se u rasulu našao nakon naprasnog Sanaderova odlaska i dvije godine s Jadrankom Kosor na čelu, pruža daleko veća šansa.

Pogodio je, kao i Milanović '99. s SDP-om.

Na političkom polju Plenković i Milanović sučelit će se prvi put na izborima. U srazu dva Dalmatinca, Hvaranin će pobijediti Sinjanina. Macan kaže da je taj poraz jako teško pao Milanoviću i u njemu će tražiti svu zlu krv današnjih sukoba koji su odavno prešli granicu dobrog ukusa i pristojnosti.

U Milanoviću je, iako se povukao i otišao u privatni biznis, želja za revanšom plamtjela cijelo vrijeme. Bila je toliko jaka i da je pogazio javnu danu riječ da se neće kandidirati za predsjednika.

— Razlika između Milanovića i Plenkovića u premijerskim ulogama jest ta da Plenković kao i Račan rješava probleme, oni su ti koji rade razliku, dok je iza Milanovića jedino ostalo to da smo za njegova mandata ušli u EU, ali sve oko toga je prethodno odradila Vlada Jadranke Kosor. Milanović i to zamalo nije zeznuo svojim inzistiranjem u slučaju Perković — Mustač – veli Macan.

Ivan Zvonimir Čičak, žestoki politički disident u bivšem i istaknuti borac za ljudska prava u ovom sustavu, s obojicom je nekada bio u dobrim, a danas u lošim odnosima.

U Plenkovićevu slučaju povod je bio jedan Čičkov intervju za Slobodnu Dalmaciju, u kojemu je još prije nego što će preuzeti Vladu doveo u pitanje njegov demokratski kapacitet i upozorio na moguću autokratsku crtu.

Nakon toga, kaže, stigla mu je poruka: «Ti si za mene mrtav».

I Zoran Milanović, nakon što je Čičak javno rekao da želi predsjednika kojega se neće stidjeti, poslao mu je poruku. Kaže da je toliko bila ružna da je neće citirati.

— Sve čemu je Mate Granić otac, to je politički abortus. Tako i ova dvojica – reći će Čičak u (polu)šaljivu tonu, a onda dati i svoje viđenje:

Autokratske crte

— Radi se o prilično taštim osobama, punima sebe i s autokratskim crtama. Jedan je fini štreber, drugi nabusiti Sinjanin i teško da će se mijenjati.

Zelenski je počeo kao cirkusant, a Milanović je sebe pretvorio u cirkusanta. Plenković se hoće pokazati kao fin, ali čim zagusti on eksplodira i ne prašta. Deklarira se javno kao kršćanin, ali neka se zapita je li po kršćanskom nauku ispravno živom čovjeku poručiti da je mrtav, i to još kada se sprema preuzeti vlast.

To je isto kao ovo «napiti se krvi». Zato mu je moj starački savjet da se ispovijedi – veli Čičak.

I on, kao i Macan, drži da je Milanović daleko više prešao granicu dobrog ukusa u njihovim svađama, pogotovo objedama na račun obitelji, dok je Plenković znao zastraniti aluzijama na izgled («pun gnoja») ili neke navike (šmrkanje).

Primirja Pantovčaka i Banskih dvora za sada nema na vidiku, iako, zbog visokih dužnosti koje obnašaju i činjenicu da se kroz njih percipira država unutar i izvan granica RH, takvo što bi bilo nužno. Čičak je unatoč uvredama koje je doživio spreman posredovati između njih.

— Mislim da imam dovoljan ugled da to mogu uraditi, naravno ako oni to žele. Ima i drugih ljudi koji to mogu, recimo pomoćni biskup Ivan Šaško. Ne dođe li do toga, sukob će se još više produbljivati, čak i dobiti nesagledive razmjere. A u pitanju je država – poručuje Ivan Zvonimir Čičak.

Source link: slobodnadalmacija.hr