U posljednjem tjednu 2021. godine premijer nam je bio u top formi
Premijer Plenković vrhunski je obrazovan političar, ali u hrvatskim žalosnim prilikama on svoju elokvenciju prečesto koristi na iritantan način. Tako je u svojoj javnoj pohvali satiričnom i zabavnom filmu ‘Don’t Look Up’ potpuno previdio kritiku vlasti zbog čijih pogrešnih, osobnim koristima motiviranih odluka, na kraju dolazi do kataklizme.
U posljednjem tjednu 2021. godine premijer Andrej Plenković bio je u top formi. Tjedan je započeo pohvalom novome Netflixovom filmskom hitu ‘Don’t Look Up’, u srijedu kada su ga u potresom porušenoj Petrinji ogorčeni građani dočekali zvižducima premijer se nije dao ni najmanje impresionirati, a dan kasnije javnost je saznala da Vlada ‘zasad odustaje’ od kupovine udjela MOL-a u Ini i pokreće reviziju izgubljenoga arbitražnog spora s mađarskom kompanijom pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta tri naizgled nepovezana događaja sjajno prikazuju stil i način upravljanja Hrvatskom u proteklih pet godina. Premijer Plenković vrhunski je obrazovan političar, ali u hrvatskim žalosnim prilikama on svoju elokvenciju prečesto koristi na iritantan način. Tako je u svojoj javnoj pohvali satiričnom i zabavnom filmu ‘Don’t Look Up’ potpuno previdio kritiku vlasti zbog čijih pogrešnih, osobnim koristima motiviranih odluka, na kraju dolazi do kataklizme.
Prema njegovu tumačenju fatalni ishod za cjelokupno čovječanstvo nije spriječen ne zbog nesposobnosti i sukoba interesa u američkoj administraciji već prvenstveno zbog ‘informacijskoga kaosa’ i bizarnih procjena na društvenim mrežama jer ‘živimo u informacijskome vremenu koje je bitno zahtjevnije nego prije.’ Premijer je tako još jednom, ovaj put koristeći američki filmski hit, pokušao otkloniti svaku odgovornost hrvatske Vlade za debakl kampanje cijepljenja i za isti pronaći krivca u ‘informacijskome kaosu.’
Alibi za fijasko kampanje cijepljenja
Polazeći od pretpostavke da je u svim dijelovima SAD-a ‘informacijski kaos’ podjednak bilo bi zanimljivo čuti mišljenje predsjednika hrvatske Vlade zašto udio potpuno cijepljenih u ukupnom stanovništvu saveznih država varira od 77 posto u Vermontu do mizernih 46 posto u Idahu. Je li po njegovu mišljenju zbog približno istih omjera procijepljenosti, ‘informacijski kaos’ u Europskoj uniji najveći u Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj, a najmanji u Portugalu, Španjolskoj, Danskoj i Italiji?
Ako neuspjeh upravljanja krizom, u ovom slučaju zdravstvenom, nema ništa sa samim upravljačima i njihovim javnim politikama nego je samo rezultat ‘informacijskoga kaosa’ onda možemo zaključiti da je u Hrvatskoj taj kaos daleko najveći u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a najmanji u Varaždinskoj, Međimurskoj i Primorsko-goranskoj županiji. Bojim se da je premijer Plenković ponudio alibi za fijasko kampanje cijepljenja sukladan naslovu samog filma, a jedino lošije od samog alibija može biti premijerovo uvjerenje u njegovu realnost.
A što je s kašnjenjem obnove?
Na isti način premijer Plenković amnestirao je svoju Vladu i od bilo kakve odgovornosti za neoprostivo kašnjenje početka konstrukcijske obnove objekata i izgradnje zamjenskih kuća na potresom pogođenim dijelovima Banije. Umjesto da se zahvali ministru prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darku Horvatu na daljnjoj suradnji i tako prizna neuspjeh te delegira političku odgovornost na resornoga ministra, premijer ostaje dosljedan politici pretvaranja svih vladinih promašaja u njena kolosalna postignuća.
Zanimljivo je da ni premijer ni ministar Horvat nisu pokušali javnosti detaljnije objasniti bar neke od pravnih zavrzlama koje usporavaju početak obnove, a uzrokovane su nesređenim zemljišnim knjigama, nelegaliziranim objektima i neprovođenjem ostavinskih postupaka. Vjerojatno zato što bi onda morali i objasniti što je Vlada u proteklih pet godina učinila da se taj nered, koji je karakterističan upravo za najmanje razvijene dijelove Hrvatske, napokon počne rješavati.
Kako nije uradila baš ništa valjda su procijenili da je najbolje ponavljati fraze o kvalitetnim projektima i gradnji koja evo, samo što nije započela. Kada je u ljeto 2017. neslavno propao pokušaj uvođenja Zakona o porezu na nekretnine odgođen je i početak uvođenja reda u zemljišnim knjigama, a bez toga reda i puno sposobniji ministri od Darka Horvata imali bi problem u upravljanju obnovom. Tako se još jednom pokazalo da postojeći porezni model u kojem dominira porez na potrošnju ne samo izravno, već u slučaju potresom porušene Banije i neizravno, najviše pogađa siromašne.
Tri ministra, dva savjetnika, i ništa od Ine
Treći događaj iz serijala ‘Don’t Look Up’ bila je objava Vlade da ‘zasad odustaje’ od kupnje udjela MOL-a u Ini te da pokreće reviziju izgubljenog arbitražnog spora s mađarskom tvrtkom pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom. Prošlo je punih pet godina od najave te kupnje, Martina Dalić bila je tada ministrica gospodarstva, nju je naslijedio Darko Horvat, a njega Tomislav Čorić.
Tri ministra, dva angažirana savjetnika, a rezultat ‘pregovora o kupnji udjela’ bio je lako predvidljiv još u prosincu 2016. Sada je premijer Plenković pronašao elegantan izlaz iz ‘pregovora’ u pokretanju postupka revizije odluke arbitražnoga suda donesene 23. prosinca 2016. prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo, iako je iz dosadašnje sudske prakse jasno da su šanse za povoljan ishod revizije minimalne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U svibnju 2011. mađarska Vlada kupila je 21,2 posto udjela u MOL-u od ruske kompanije Surgutneftegas. Vrijednost transakcije bila je 2,6 milijardi dolara, a Rusi su taj udio stekli dvije godine ranije kupnjom od austrijskog OMV-a za 1,9 milijardi dolara. Iako je ruska kompanija javno poželjela biti strateškim partnerom MOL-a mađarske vlasti tu su kupnju odmah proglasile neprijateljskom. Nakon gotovo dvogodišnjih pregovora u kojima su sudjelovale dvije mađarske vlade različitih političkih predznaka Surgutneftegas pristao je na prodaju uz pozamašnu zaradu na samoj transakciji i javnosti nepoznate političke i ekonomske koncesije mađarske države Rusiji.
‘Bilo je krajnje naivno očekivati da će MOL pristati prodati svoj udio u Ini’
Bilo je krajnje naivno očekivati da će MOL pristati prodati svoj udio u Ini čak i uz plaćanje premije na njegovu tržišnu vrijednost, a bez korištenja cjelokupnog arsenala političkih, pravnih, financijskih i ekonomskih alata kojima raspolaže hrvatska država. Ali te alate ni Andrej Plenković ni njegovi ministri nisu bili spremni koristiti pa su kobajagi pregovori morali završiti kako su već završili.
U desetak navrata pisao sam da je Hrvatska svojom politikom koncesija za eksploataciju nafte i plina praktički darovala svoja panonska i jadranska nalazišta Mađarskoj. Nikada nijedna vlada nije pokazala stvarnu želju i namjeru da se ta politika radikalno promijeni, nikada nije bilo političke hrabrosti za „tvrdi“ odnos prema MOL-u i Mađarskoj zbog kojeg bi došlo do pregovora o reviziji ugovora o odnosima dioničara u Ini i novih koncesijskih ugovora za eksploataciju nafte i plina.
Sve zajedno bila je samo još jedna loša predstava za javnost u kojoj je Vlada glumila povrijeđenu stranu koja je spremna odriješiti kesu kako bi se riješila nelojalnoga i nepodopštinama sklonoga partnera, a MOL se cijelo vrijeme javno čudio zašto se Vlada uopće ljuti znajući da stvarne opasnosti za njegove interese zapravo i nema. Možemo biti sigurni da će Vlada i dalje raditi na zaštiti hrvatske energetske suverenosti, po prilici jednako uspješno kao i na provođenju kampanje cijepljenja i izgradnji zamjenskih kuća na Baniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Source link: www.telegram.hr
