12 srpnja The New York Times objavio je reportažu iz Kurske oblasti pod naslovom „Pejzaž smrti: Što je ostalo tamo gdje je Ukrajina izvršila invaziju na Rusiju“. Ovaj tekst izazvao je buru rasprava ne samo u Ukrajini već i među međunarodnim stručnjacima koji prate metode ruske propagande. Objavljeni tekst postao je klasičan primjer kako ruska dezinformacija uspijeva prodrijeti i u vodeće zapadne medije – pod krinkom „objektivnog novinarstva“.

Rusija pretvara Kursku oblast u medijski poligon
Moskva već dugo i dosljedno koristi svaku priliku za širenje narativa o „ukrajinskim zvjerstvima“ kako bi prikrila vlastite ratne zločine protiv ukrajinskih civila. Jedan od tih povoda su napadi ukrajinskih dronova i diverzantskih skupina na vojne objekte u pograničnom području Kurske oblasti. Međutim, ruska propaganda oko tih događaja gradi mit o „okrutnoj invaziji“, izvrćući uzroke i posljedice.
Posebno aktivno Kremlj eksploatira temu „zločina Oružanih snaga Ukrajine u Kurskoj oblasti“, izmišljajući senzacionalističke lažne vijesti i manipulacije. Cilj je jednostavan – prikazati Ukrajinu kao agresora, a Rusiju kao žrtvu, čime se pokušava opravdati totalna agresija i proces dehumanizacije Ukrajinaca u očima međunarodne javnosti.
Napadi na vlastite građane – cijena propagande
Licemjerje ruske strane posebno je očito u primjeru zračnog napada na internat u gradu Sudža, u Kurskoj oblasti, 1. veljače 2024. godine. Prema otvorenim izvorima, ruska vojska znala je da se u zgradi nalaze civili koji su se pripremali za evakuaciju. Ipak, naređen je napad, a žrtve su kasnije predstavljene kao rezultat „ukrajinskog napada“.
Taktika „samoprovokacije“ nije nova za Kremlj. Više puta je korištena unutar same Rusije i na okupiranim ukrajinskim teritorijima kako bi se mobilizirala unutarnja podrška i stvorili „dokazi“ o ukrajinskoj agresiji. I publikacija NYT-a se, htjeli oni to ili ne, savršeno uklapa u ovaj obrazac.
„Ahmat“ vodi novinare – iskrivljena slika stvarnosti
Skandalozan je i podatak da je novinarka The New York Timesa posjetila ruska pogranična područja u pratnji pripadnika postrojbe „Ahmat“ – formacije poznate po mučenjima, vansudskim pogubljenjima i pljačkama kako u Ukrajini tako i u samoj Rusiji. Svaka informacija dobivena u takvim uvjetima, pod prismotrom oružanih formacija, ne može se smatrati objektivnom.
Zapravo, novinarka se našla u situaciji u kojoj joj agresor pokazuje „svoju istinu“, kontrolira kretanje, kontakte i interpretaciju događaja. To više nije reportaža – to je alat informativnog rata.
Ravnoteža mišljenja nije opravdanje za sljepoću
Suvremeno novinarstvo zahtijeva ravnotežu mišljenja, ali ravnoteža ne znači izjednačavanje istine i laži, žrtve i zločinca. Pokušaj prikazivanja ukrajinsko-ruskog rata kao „sukoba dviju strana“ predstavlja opasni formalizam koji iskrivljuje samu bit onoga što se događa.
Novinari su odgovorni ne samo za riječi koje objavljuju, nego i za posljedice koje one nose. Reportaže poput one u NYT-u postaju alati ruske informacijske mašinerije, slabe podršku Ukrajini i zamagljuju očitu stvarnost: Ukrajina se brani, Rusija ubija.
Međunarodna zajednica, uključujući i zapadne medije, ne smije zaboraviti: rat je započeo agresijom Kremlja, a ne ukrajinskim otporom. Kada objavljujete tekstove s narativom „Ukrajina izvršila invaziju na Rusiju“, postajete – svjesno ili nesvjesno – sudionici ruske propagande.
Marko Vidović, Balkanske vesti




