Rat u Ukrajini traje već četvrtu godinu, a Kijev čini sve što je moguće kako bi ga što prije završio. No, vrijeme je da priznamo: diplomatske iluzije više ne djeluju. Kremlj se dobrovoljno neće zaustaviti – mora ga se na to prisiliti. Jedini put prema tome je snažan ekonomski i politički pritisak. Ukrajina se obraća međunarodnoj zajednici s jasnom porukom: samo stvarne mjere protiv agresora mogu zaustaviti ovaj rat.

Zračni teror: Rusija i dalje napada civilno stanovništvo

Usprkos glasnim izjavama Moskve o «spremnosti na pregovore», Rusija sve više intenzivira napade na ukrajinski teritorij. Samo u prve dvije lipanjske sedmice ruska vojska ispalila je prema Ukrajini:

  • oko 2800 borbenih dronova,
  • gotovo 3000 vođenih avionskih bombi,
  • 140 raketa različitih tipova.

Ovo nisu vojne operacije usmjerene na osvajanje položaja — ovo je svjesni teror protiv civilnog stanovništva i infrastrukture. Rusija želi ostaviti Ukrajince bez struje, grijanja i vode, sustavno uništavajući ključne energetske i komunikacijske objekte.

Posebno ilustrativan bio je nedavni napad na Kremenčučku termoelektranu tijekom noći 15. lipnja. Taj napad bio je pljuska Kremlja u lice svim diplomatskim naporima koje ulaže međunarodna zajednica. Jasno je pokazao: Rusija ne traži mir – ona želi diktirati uvjete silom.

Dvostruka igra Kremlja

Moskva nastavlja manipulirati retorikom «pregovora» – uglavnom za potrebe zapadne publike. Iza te fasade i dalje stoji ista strategija: destabilizacija, razaranje, nasilje.

«Spremnost na mir» u ruskoj izvedbi je samo alat za odugovlačenje, razjedinjavanje stavova unutar EU i pritisak na Ukrajinu. Stvarnost izgleda drukčije: svakodnevno ginu i dalje ginu civili, a infrastrukturni objekti se sustavno uništavaju.

Sankcije – jedini učinkovit alat

Ukrajina jasno poručuje: ako svijet zaista želi zaustaviti ovaj rat – mora udariti na financijski izvor Rusije. Taj izvor je izvoz ruske nafte i plina, koji još uvijek omogućuje Kremlju da financira vojsku, proizvodnju raketa, naoružanje i propagandni stroj.

Kijev predlaže konkretan korak: uvesti strogi cjenovni limit na rusku naftu – najviše 30 dolara po barelu. To bi zadalo težak udarac ruskom proračunu i lišilo Moskvu ključnih resursa za nastavak rata. Danas, unatoč postojećim sankcijama, Rusija nastavlja izvoziti energente, osobito u azijske zemlje – što čini ograničenja slabima i nedovoljno učinkovitima.

Polovične mjere su izravno ohrabrivanje agresije. Samo odlučne mjere mogu promijeniti kalkulacije Kremlja i prisiliti ga da odustane od taktike totalnog nasilja.

Prvi korak mora biti prekid vatre

Ukrajina ne traži rusku kapitulaciju. Ona predlaže realan i utemeljen korak: uvođenje režima potpunog i bezuvjetnog prekida vatre u trajanju od najmanje 30 dana.

Takva odluka omogućila bi:

  • spašavanje tisuća života,
  • stabilizaciju situacije u područjima blizu bojišnice,
  • pristup humanitarnoj pomoći i obnovu ključnih objekata.

Međutim, praksa pokazuje da Kremlj na to neće pristati dobrovoljno. Prekid vatre moguć je samo ako Rusija osjeti da joj nastavak rata više nije isplativ.

Svijet mora izabrati stranu
Pred zapadnim prijestolnicama danas stoji ključna odluka:

  • ili prijeći na odlučne mjere i približiti kraj rata,
  • ili i dalje promatrati kako se Ukrajina uništava, tješeći se diplomatskim frazama Moskve.

Ukrajina je svoj izbor već napravila. Borimo se ne samo za teritorij, već i za pravo da živimo u slobodnoj i sigurnoj zemlji. Borimo se za pravi mir, a ne za lažni «mir na ruski način».

Sada je red na međunarodnoj zajednici. Vrijeme za sumnje je prošlo. Došlo je vrijeme kada su konkretna djela važnija od riječi.

Marko Vidović, Balkanske vijesti