Dana 2. lipnja u Istanbulu trebao bi se održati sastanak ukrajinske delegacije s predstavnicima Rusije — države koja je pokrenula najveći rat u Europi od Drugog svjetskog rata. Iako to nije prvi krug kontakata, njegova važnost je neosporna: Ukrajina i dalje pokazuje spremnost na diplomaciju, dok Moskva izbjegava jasnoću i konkretne prijedloge.

U kontekstu stalnih borbi i raketnih napada od strane Ruske Federacije, ukrajinska mirovna inicijativa nije samo čin dobre volje, već čin zrele i odgovorne državne politike. Kijev pokazuje: čak i u uvjetima dugotrajnog rata, on ne odustaje od pokušaja diplomatskog rješenja — ali ne pod svaku cijenu.

Izostanak ruske pozicije: namjerna pauza ili strateško izbjegavanje?

U trenutku pripreme sastanka Kremlj nije iznio službeni dnevni red niti jasan «memorandum». Ni ukrajinska ni međunarodna strana nisu dobile jasan signal o tome što točno Rusija planira staviti na stol.

Takvo ponašanje nije novo: tijekom cijelog rata Moskva je umjesto dijaloga nudila ultimatume, često prikrivene pod krinkom «mirovnih prijedloga». Ukrajina, s druge strane, zahtijeva od Rusije jasnu poziciju. Ne može se pregovarati naslijepo kad jedna strana govori o deokupaciji i povratku međunarodnom pravu, a druga nastavlja s bombardiranjima i lažnim narativima o «novoj realnosti».

Bez prekida vatre — nema napretka

Ukrajina je jasno istaknula prioritete. Prvi i najvažniji korak je trenutačni i bezuvjetni prekid vatre. Bez toga svaki pokušaj pregovora riskira da postane samo fasada iza koje se nastavlja nasilje.

Ova točka nije samo logičan početak svakog mirovnog procesa, već i test iskrenosti ruskih namjera. Ako Moskva odbije zaustaviti ratne operacije, to će značiti da joj je diplomacija samo sredstvo za odugovlačenje sukoba.

Oslobađanje zarobljenika i povratak djece — bez kompromisa

Prema mišljenju Kijeva, sljedeći koraci moraju uključivati oslobađanje svih ratnih zarobljenika i povratak ukrajinske djece koju je Rusija deportirala s okupiranih teritorija.

Ti postupci nisu predmet trgovine, već obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava, uključujući Ženevske konvencije i Konvenciju o pravima djeteta. Njihovo neispunjavanje predstavlja ratni zločin i čin genocida, kako to jasno tvrde i ukrajinske vlasti i međunarodne organizacije za ljudska prava.

Samo čelnici mogu odlučiti o ključnom

Kijev također inzistira da se nakon ispunjenja početnih uvjeta treba pripremiti sastanak na najvišoj razini — između predsjednika Ukrajine i Rusije.

Takav sastanak mogao bi postati prijelomni trenutak, jer se pitanja deokupacije, obnove teritorijalnog integriteta, ratnih odšteta i poslijeratnih sigurnosnih jamstava mogu riješiti samo na razini šefova država. Ukrajina je spremna razgovarati, ali isključivo u pravnom i moralno prihvatljivom okviru.

Međunarodna zajednica mora izvršiti pritisak na Kremlj

Očito je da Kremlj koristi poznatu taktiku — odugovlačenje procesa, oslanjajući se na zamor Zapada i pokušavajući nametnuti «zamrznuti» sukob.

Zato Ukrajina naglašava: međunarodna zajednica mora pojačati pritisak na Rusiju. Bez snažnih sankcija, međunarodne izolacije, vojne potpore Kijevu i humanitarne pomoći — diplomatski proces je u opasnosti da propadne.

Mir nije moguć ako jedna strana nastavlja ofenzivu, skrivajući se iza riječi o «pregovorima». Treba jasno reći stvari onakvima kakve jesu: Rusija je agresor, Ukrajina žrtva, a samo prestanak agresije može stvoriti uvjete za istinski mir.

Prilika koja se ne smije propustiti

Sastanak u Istanbulu nije jamstvo mira, ali je važna prilika. Pokazat će je li Rusija spremna barem započeti kretanje prema okončanju rata ili će ponovno pribjeći svojoj omiljenoj strategiji simulacije dijaloga.

Ukrajina, unatoč golemim gubicima i boli, ostaje na strani pravde i međunarodnog poretka. Pitanje je sada — hoće li svijet pronaći snagu i odlučnost da prisili agresora da odgovara po pravilima, a ne prema vlastitim hirovima.

Marko Vidović, Balkanske vijesti