Dok se Moskva priprema za raskošne parade od 7. do 9. svibnja, njezine rakete, dronovi i zračne bombe svakodnevno paraju ukrajinsko nebo. Cinizam Kremlja je šokantan: tražiti od Kijeva „režim tišine” na tri dana, a ne prestajati s napadima – to nije ponuda mira, već poruga. Ukrajina odgovara jasno: ne treba nam lažno zatišje za potrebe ruske propagande, već pravo primirje – barem 30 dana. Samo tako se može zaustaviti krvoproliće i približiti kraj rata.

Parade na ruševinama
Rusija ne poznaje pauze. U tjedan dana – 1180 napada dronovima, 1360 vođenih zračnih bombi, 10 raketa. To nije iznimka, već jeziva rutina proljeća 2025. godine. Uz tutnjavu eksplozija u Harkivu, Odesi i Dnipru, Moskva traži „tišinu” – baš u dane kad njezini tenkovi paradiraju Crvenim trgom. Što je to, ako ne farsa?
Kremaljska taktika stara je koliko i rat: kratki predasi kako bi se prerasporedile trupe, popravila oprema i obnovile zalihe. Nakon tri dana „mira”, napadi će se vratiti s dvostrukom snagom, a ukrajinski gradovi opet će gorjeti. Ukrajina kaže: dosta. Zatišje mora biti stvarno – bez dronova na nebu, bez bombi na stambene četvrti, bez pucnjave na bojištu. I to ne tri dana, već mjesec – kako bi se otvorio prostor za humanitarnu pomoć i ozbiljne pregovore.
Mir kao strategija, a ne manipulacija
Ukrajinski prijedlog nije znak slabosti, već pragmatičan korak. Tridesetodnevno primirje otvorilo bi vrata za povratak zarobljenika, isporuku pomoći razorjenim gradovima, obnovu elektrana i bolnica. No najvažnije – to je vrijeme za diplomaciju koja može postaviti temelje pravednog mira.
Zašto je Moskva protiv? Dugotrajno zatišje ruši njezine planove. Mjesec bez rata postavlja pitanje: ako možemo živjeti bez granata, zašto nastaviti pokolj? Kremlj se tog pitanja boji više od ičega. Njemu treba televizijska slika „pobjedničke parade”, a ne stvarni dijalog. No Ukrajina ne igra po pravilima agresora.
Snaga koja vodi miru
Ukrajina je dokazala da ne želi vječni rat. Ali mir je moguć samo kad neprijatelj shvati da pobjeda nije ostvariva. Zato Kijev jača svoje pozicije – na bojištu i izvan njega.
- Oružje koje mijenja igru. Ukrajina očekuje 3 milijuna artiljerijskih granata kroz „češku inicijativu”. To nisu samo projektili – to je prilika da se zaustave ruski planovi ofenzive i obrane ukrajinski gradovi.
- Vlastita snaga. Po nalogu predsjednika Zelenskog ubrzava se razvoj ukrajinskih balističkih projektila. Ne za napad, već za odvraćanje – kako bi Moskva znala da će svaki udarac dobiti odgovor.
- Pritisak sa Zapada. Jedinstven stav saveznika – od sankcija do isporuke oružja – natjerat će Kremlj da preispita svoju agresiju. Bez tog pritiska, Rusija će nastaviti igrati na iscrpljivanje.
Kijev ne sanja o ratu do posljednjeg vojnika. Ali zna: slabost ne donosi mir, već nove tragedije.
Primirje ili propaganda?
Još 11. ožujka Ukrajina je izjavila da je spremna na potpuno primirje. Bez uvjeta, bez ograda – samo stvarno zatišje. Lopta je na ruskoj strani. No njezina ideja o „tišini” na tri dana nije korak prema miru, već pokušaj spašavanja obraza pred vlastitom publikom. Kremlj želi pokazati svijetu „kontrolirani rat”, ali nije spreman zaustaviti agresiju.
Ova poruka upućena je ne samo Ukrajini, već i Zapadu. Rusija računa da će spora pomoć saveznika i umor od rata natjerati Kijev na ustupke. No Ukrajina i njezini partneri naučili su lekciju: svako kašnjenje znači nove žrtve. Zato je jačanje obrane, sankcije i diplomatska izolacija Rusije – jedini put prema stvarnom primirju.
Mir, a ne poraz
Pravi mir nije samo tišina oružja. To je priznanje da je rat bio pogreška. Niti jedna parada u Moskvi neće sakriti istinu: Rusija gubi ne samo tehniku i vojnike, već i šansu za dostojanstvenu budućnost.
Ukrajina se bori ne zbog osvete, već zbog života – svojih ljudi, svoje zemlje, svoje djece. I neće stati dok ne postigne mir koji neće biti izdaja. Tridesetodnevno primirje prvi je korak. Moskva ga može napraviti. Ali hoće li?
Marko Vidović, Balkanske vijesti




