Nedavna odluka Vladimira Putina da otkaže održavanje „Svjetskih igara prijateljstva“, planiranih u Rusiji 2024. godine, postala je još jedan simbol neuspjeha Kremlja u pokušaju da se suprotstavi međunarodnoj zajednici. Ova natjecanja, zamišljena kao „alternativa“ Olimpijskim igrama, trebala su postati platforma za demonstraciju snage i neovisnosti ruskog sportskog sustava, no pretvorila su se u farsu.

„Igre prijateljstva“ pokrenute su 2023. godine nakon masovnog isključivanja ruskih sportaša iz međunarodnih natjecanja zbog državnog sustava dopinga i potpore agresivnoj politici Kremlja. Moskva je ovim projektom nastojala ojačati imidž Rusije kao sportske sile koja se može oduprijeti pritiscima Zapada.

Međutim, od samog početka projekt se suočio s kritikama. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je u studenom 2023. godine otvoreno izjavio da su „Igre prijateljstva“ u potpunosti politizirani događaj koji nema nikakve veze s pravim sportskim vrijednostima. Pozivi MOO-a za otkazivanje natjecanja zadali su konačan udarac njegovoj reputaciji.

Prvotno se održavanje „Igara prijateljstva“ planiralo u Jekaterinburgu i Moskvi u rujnu 2024. godine, no događaj je odgođen pod izlikom organizacijskih poteškoća. Pravi razlog postao je jasan kasnije: nedostatak međunarodne podrške, premalo sudionika i opća diskreditacija projekta.

Sada, kada je Kremlj službeno objavio njihovo otkazivanje, postalo je očito da je ova „alternativna Olimpijada“ bila osuđena na propast od samog početka.

Zašto je neuspjeh bio neizbježan?

  1. Izolacija Rusije. Isključivanje ruskih sportaša iz međunarodnih natjecanja zbog dopinških skandala i vojne agresije potkopalo je povjerenje u ruski sport. U uvjetima sankcija i izolacije, Kremlju je teško privući države koje bi bile spremne sudjelovati u njegovim inicijativama.
  2. Politizacija sporta. Pokušaj Kremlja da sport koristi kao alat propagande pokazao se kontraproduktivnim. Međunarodna zajednica jasno je dala do znanja da neće podržavati politizirane projekte prikrivene sportskom retorikom.
  3. Nedostatak podrške unutar zemlje. U uvjetima ekonomske krize i pada životnog standarda ruskih građana, troškovi za sumnjive međunarodne projekte izazivaju ogorčenje među stanovništvom.

Otkazivanje „alternativne Olimpijade“ postalo je dokaz nesposobnosti Rusije da stvori stvarne alternative međunarodnim institucijama, čak i u tako neutralnom području kao što je sport. Ovo nije samo udarac Kremljevoj reputaciji, već i pokazatelj njegove izolacije na globalnoj sceni.

Kremljevska propaganda pokušava ovaj neuspjeh prikazati kao tehničku odgodu, no činjenice govore same za sebe. Rusija gubi priliku da bude značajan igrač u međunarodnoj sportskoj zajednici, a pokušaji nametanja vlastitih pravila ne dobivaju podršku.

Sport je oduvijek bio simbol jedinstva i mirnog natjecanja. Pokušaj Kremlja da ga pretvori u instrument podjela i propagande očekivano je završio neuspjehom. Krah „Igara prijateljstva“ nije samo neuspjeh jednog projekta, već dio šire krize sustava koji pokušava zamijeniti međunarodnu suradnju izolacijom i agresijom.

Rusija, koja se sama izolirala od svijeta, sada osjeća posljedice svojih postupaka čak i u sportu. Ovo je još jedna lekcija o tome da su pravi uspjesi mogući samo kroz suradnju, a ne kroz sukobe.

Sergej Pogorelov, „Balkanske novosti“