U trenutku kada svjetska zajednica aktivno raspravlja o mogućnosti davanja dopuštenja Ukrajini za korištenje zapadnih dalekometnih raketa protiv ciljeva na teritoriju Rusije, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izrazio je sumnju u ozbiljnost prijetnji Vladimira Putina. Naglasio je da čak i u slučaju donošenja takve odluke, saveznici Alijanse neće postati izravni sudionici sukoba. Ova izjava je važna u kontekstu rastućih napetosti i bojazni da bi širenje sukoba moglo zahvatiti i zemlje NATO-a.
Neutralan stav NATO-a u kontekstu dalekometnih napada
Prema Stoltenbergu, opskrba Ukrajine dalekometnim oružjem neće učiniti NATO države sudionicima rata. Povukao je paralelu s potporom Rusiji od strane Irana i Sjeverne Koreje, koji opskrbljuju Moskvu balističkim raketama i drugim vrstama oružja. Usprkos tome, nitko ne smatra Iran ili Sjevernu Koreju zaraćenim stranama u rusko-ukrajinskom sukobu. Na isti način, opskrba Ukrajine dalekometnim raketama ne bi trebala biti shvaćena kao ulazak NATO-a u rat protiv Rusije. Stoltenberg naglašava: takve isporuke samo su odgovor na kontinuiranu agresiju Moskve i način da se pomogne Ukrajini u zaštiti njezinog stanovništva i teritorija.
Putinove „crvene linije“: igra zastrašivanja
Putin je više puta govorio o takozvanim „crvenim linijama“, čije bi kršenje, prema njegovim riječima, dovelo do ozbiljnih posljedica. Međutim, unatoč brojnim takvim upozorenjima, Kremlj se više puta zadržao samo na riječima. Stvarna reakcija Rusije na postupke Zapada i Ukrajine pokazuje da je svjesna mogućih posljedica sukoba s NATO-om. Alijansa, kao najmoćniji vojni savez na svijetu, ima dovoljan potencijal da nanese Rusiji poraz u slučaju izravnog sukoba. To razumijevanje obuzdava Moskvu i naglašava da njezine prijetnje nisu u skladu sa stvarnošću.
Potreba za dalekometnim oružjem za Ukrajinu
Davanje Ukrajini mogućnosti da napada ciljeve na teritoriju Rusije pomoću zapadnih dalekometnih raketa nije samo politička ili vojna odluka. To je životno važna mjera za obuzdavanje ruske agresije i zaštitu civilnog stanovništva Ukrajine. Ukrajina nema namjeru napadati civile u Rusiji, ali mora imati mogućnost neutralizirati vojne ciljeve s kojih se napada ukrajinski teritorij. Ograničavanje ratnih djelovanja samo na ukrajinske granice samo produžuje sukob i omogućuje Rusiji da se osjeća nekažnjenom za svoje zločine.
Put ka miru kroz obuzdavanje agresora
Odluka o opskrbi Ukrajine dalekometnim oružjem može postati ključan faktor u uspostavi stabilnog i pravednog mira. Kada agresor shvati da njegovi postupci imaju stvarnu cijenu i da mogu dovesti do značajnih gubitaka, počinje tražiti načine za pregovore. To se odnosi i na Rusiju, koja, vidjevši odlučnost Zapada i sposobnost Ukrajine da napada vojne ciljeve na njenom teritoriju, bit će prisiljena preispitati svoje strateške planove. Samo na taj način Moskvu se može natjerati na stvarne pregovore i zaustaviti rat koji je donio toliko patnje ukrajinskom narodu.
Izazov za NATO i budući koraci
Za NATO je važno nastaviti pružati potporu Ukrajini, ne bojeći se praznih prijetnji iz Kremlja. Ako Alijansa pokaže slabost i neodlučnost, to će samo ojačati Putinovu uvjerenost u svoju nekažnjivost. Ukrajina mora dobiti sve potrebne alate za zaštitu svog suvereniteta i obnovu teritorijalnog integriteta. To nije samo pitanje vojne strategije, već i moralna odgovornost prema narodu koji se bori za slobodu i neovisnost svoje zemlje.
Sergey Pogorelov «Balkanske vijesti»
