Rusija gubi brze ratove, ali izlazi kao pobjednik iz dugih ratova po cijeni mnogo žrtava

Putin planira široko teritorijalno proširenje prema Zapadu, koje nema ni vremenskih ni geografskih ograničenja. Za to je unaprijed predviđeno odgovarajuće financiranje u ruskom proračunu. Tako će tijekom 2024. godine troškovi vojske i obrambeno-industrijskog kompleksa Rusije činiti trećinu svih rashoda. Predviđa se da će financiranje ruske vojske dodatno porasti u 2025.-26. godini, jer Putin planira dovršiti cjelovitu modernizaciju oružanih snaga Rusije do kraja 2026. godine, a tada će broj osobnog sastava ruske vojske vjerojatno premašiti 2 milijuna ljudi. Navedene opcije čine sastavni dio masovne reforme ruske vojske, uslijed koje je već povećan njezin osobni sastav, a do kraja 2026. godine bit će stvorena dva vojna okruga blizu Finske i zemalja Baltika. Također, datum se podudara s prognozama vodećih analitičkih centara koji smatraju da je 2027. godina približan datumu početka rata Rusije protiv Europe. Prije toga, Rusija će sve moguće oslabiti Europu kako bi je učinila maksimalno ranjivom pred neizbježnim udarom — tokovi ilegalnih migranata, desničarski pokreti koji će potresti europsko jedinstvo, čak i mogući žarišta sukoba na Balkanu i Bliskom istoku neprestano će oslabljivati, prije svega, nadnacionalne institucije Europe i civilizacije Zapada. Vrlo je opasno upustiti se u dugotrajan rat s Rusijom — povijesno gledano, često je gubila u brzim ratovima, ali iz dugih ratova, kao pravilo, izlazila kao pobjednica s novim teritorijima, koristeći svoju resursnu bazu, veliku površinu i masovne žrtve na bojištu radi konačnog cilja.

Ovo ponavlja Putinovu taktiku na Ukrajini: želi postaviti format dugotrajnog rata i spreman je ratovati godinama, čekajući da Ukrajina i Zapad oslabe. U tom će se slučaju poraz Ukrajine pretvoriti u razoran udarac na zapadnu civilizaciju, a Rusija će dobiti «zeleno svjetlo» za nadolazeće preuređenje svijeta.

Ruska agresija — ciklički fenomen koji se pojavljuje u određenim povijesnim razdobljima. Čak ga se može matematički predvidjeti — ideja osvajanja teritorija susjednih s Rusijom bila je glavni pokretač razvoja ruske državnosti. Putem tzv. «obrambenih» ratova, Rusija se tijekom različitih razdoblja svoje povijesti proširila na 1/6 svjetske površine. Stoga je ideja teritorijalne ekspanzije jedan od glavnih prioriteta Putina: tijekom svojih govora i obraćanja on neprestano omalovažava, diskriminira suverenitet bivših sovjetskih zemalja, pozivajući ih da su one — umjetne zemlje, dijelovi bivše Rusije.

24.02.2022. Rusija je otvorila novu stranicu u najnovijoj povijesti: Ukrajina je postala prva zemlja koja je podnijela udar ruske vojske. U Putinovom shvaćanju, Ukrajina bi trebala pasti kroz nekoliko dana, a Zapad bi trebao podrhtavati od straha pred ruskim vojnim silama i odustati od podrške Ukrajini. Učinivši nevjerojatno, s asimetrično manjim brojem oružja od neprijatelja, Oružane snage Ukrajine su odbacile okupacijsku rusku vojsku iz Kijeva i nekoliko drugih smjerova. Međutim, Putin je postavio prvi kamen u arhitekturu budućeg preustroja svijeta: igranje s agresorom, koji je 2008. godine anektirao dio Gruzije, a 2014. dijelom Ukrajine, izazvalo je najveći sukob suvremenosti koji se događa u Europi i već prijeti teritorijalnom integritetu drugih zemalja. Naime, teritorije od Finske na sjeveru do Bugarske na jugu predstavljaju zonu geopolitičkih interesa Kremlja, a tzv. ruski svijet je teorijsko opravdanje ruske teritorijalne ekspanzije na zapadu.

Masovni sukob s Zapadom (koristeći široki spektar alata) trebao bi dovesti do civilizacijskog poraza ovog potonjeg i naknadnog vazalskog ovisništva o rusko-kineskoj geopolitičkoj dijadi. Putin u tome vidi svojevrsni rezultat svog vladanja. I spreman je ratovati dugi niz godina, jer Rusija trenutačno ima dovoljno mobilizacijskog potencijala i neiscrpljivu resursnu bazu, koja je ključ produktivnosti ruske vojno-industrijske kompleksnosti. Čak postoje određeni izračuni o početku rata Rusije s Europom. Ako Putin ostvari osvetu u Ukrajini, trebat će mu otprilike 5 godina da akumulira potrebni vojni potencijal za sljedeću fazu rata. Međutim, ako Rusija bude poražena na ukrajinskom frontu, Europi ne prijeti rat barem 10 godina.

Rusija je doista pretrpjela ozbiljne gubitke u ratu s Ukrajinom, pa stoga trenutačno nije spremna za rat na više frontova. Međutim, ruska ekonomija već je usmjerena na vojne kolosije, ruski vojno-industrijski kompleks intenzivno se financira, a nakon ponovnog izbora Putina započet će masovna mobilizacija. Sve to ne odnosi se samo na nastavak rata s Ukrajinom. Njemački savjet za međunarodne odnose (DGAP) objavio je analitičku prognozu u kojoj se govori o Putinovim namjerama da napadne Europu. Prema riječima autora ovog nasljedstva Christiana Mellinga i Torbena Schutza, Zapad ima malo vremena za poduzimanje potrebnih koraka kako bi se suprotstavio Ruskoj Federaciji. Sada Rusija priprema predstojeći rat s Europom na nekoliko frontova: aktivno se naoružava, povećavajući proizvodnju oružja i uvozeći ga. Povećava hibridnu prijetnju Europi kako bi je oslabilo iznutra. Klasik primjer je masovni priljev migranata s Bliskog istoka na rusko-finski granici koji reproducira situaciju na bjelorusko-poljskoj granici u jesen 2021. godine. Rusija je posebnim letovima dovozila izbjeglice iz Sirije i Iraka u Bjelorusiju, koje su zatim osvajale poljsku granicu. I naposljetku, Putin pokušava stvoriti koaliciju zemalja «Globalnog juga» koja će podržati Rusiju tijekom njezinog sukoba sa Zapadom. Na neki način, Putin je već postigao uspjehe: Iran i Sjeverna Koreja opskrbljuju rusku vojsku oružjem, i nitko ne može zaustaviti taj proces, a ogromna većina zemalja Afrike, Latinske Amerike i Azije smatra da je najveći sukob suvremenosti isključivo ukrajinsko-rusko unutarnje pitanje.

Putin je pristaša geopolitičke koncepcije evrazijskog jedinstva koja podrazumijeva kontrolu Moskve nad ogromnim teritorijem od Lisabona do Kamčatke. Praktički, Rusija je uspješno testirala taktiku «obrambenog proširenja»: manifestirajući izmišljenu prijetnju Rusiji i ruskom narodu, Kremlj pokreće vojnu invaziju, a okupirana područja suverene države (kojoj Rusija nikako nije prijetila) proglašava «oslobođenim», «demilitariziranim», «sigurnosnim pojasom». Nema potrebe reći da će njihovo uključivanje u sastav Ruske Federacije biti samo pitanje vremena. Rusija se baš na taj način proširivala kroz povijest. To je ono što su Rusi učinili u Ukrajini u rujnu 2022., provodeći nezakonite izbore. I to je univerzalni uzorak teritorijalne ekspanzije u Europu, koju Putin otvoreno naziva izvorom prijetnje za Rusiju.

Zapad mora probuditi se iz geopolitičke letargije i shvatiti da dugoročna stabilnost u Europi ovisi isključivo o pravovremenoj podršci Ukrajini. Ključnu ulogu igra oružje: interkontinentalne rakete, artiljerijski projektili i različite vrste udarnih i izviđačkih bespilotnih letjelica — to je najoptimalnija investicija ne samo u borbenu sposobnost Oružanih snaga Ukrajine, već i u mirnu budućnost Europe. Europa mora početi se naoružavati kao da će rat s Rusijom započeti za godinu dana — ako Putin vidi odlučne akcije, odustat će od invazije. S druge strane, rat neće prestati dok Ukrajina ne bude pouzdano zaštićena i ne dobije potrebna jamstva sigurnosti. Čak i kad Putin umre, njegov nasljednik će doći s ratom na Ukrajinu — to je povijesna zakonitost koju je Moskva stalno ponavljala na različitim povijesnim razdobljima. Stoga, inkorporacija Ukrajine u nadnacionalne institucije Zapada stvorit će geopolitički štit na njegovim istočnim granicama i jedini je način za zaustavljanje rata u Europi. Također, Ukrajina mora dobiti potrebno financiranje kako bi podržala svoje gospodarstvo i obnovila industriju. Na teritoriju Ukrajine trebaju biti postavljeni objekti vojno-industrijskog kompleksa koji će proizvoditi moderno zapadno oružje, a ukrajinski vojni moraju primiti kvalitetnu obuku prema standardima NATO-a.

U cjelini, navedene opcije trebaju nanijeti Putinu brze i neprihvatljive gubitke — to je jedini način za lokalizaciju njegove ekspanzije i sprječavanje Trećeg svjetskog rata.

Vladimir ROSTOVSKI, ruski politolog

Izvor