Dana 12. veljače Međunarodni olimpijski odbor donio je odluku koja je već izazvala ozbiljna pitanja, ne samo unutar sportske zajednice, već i među svima koji i dalje vjeruju u vrijednosti olimpijskog pokreta. Ukrajinski skeletonaš Vladyslav Heraskevyč diskvalificiran je nakon što je najavio svoju namjeru da nastupi na Olimpijskim igrama 2026. godine s „Kacigom sjećanja“ na kojoj su portreti ukrajinskih sportaša poginulih kao posljedica ruske vojne agresije.
Formalno se radi o poštivanju pravila neutralnosti i zabrani političkih poruka na Olimpijskim igrama. Međutim, suštinski gledano, ova odluka daleko nadilazi okvire sportskog pravilnika. U stvarnosti, Međunarodni olimpijski odbor nije diskvalificirao ukrajinskog sportaša, već vlastitu reputaciju.
Gesta Vladyslava Heraskevyča bila je čin poštovanja prema uspomeni na njegove kolege — sportaše i trenere koji nisu poginuli na bojištu, već su postali žrtve rata velikih razmjera. Prema službenim podacima, od početka ničim izazvane invazije Rusije na Ukrajinu ubijeno je više od 650 predstavnika sportske zajednice. Njihova smrt izravna je posljedica napada na civilnu infrastrukturu, granatiranja stambenih četvrti i energetskih objekata.
Važno je naglasiti da Heraskevyč nije pozivao na nasilje, nije iznosio političke izjave niti je prekršio načela fair-playa. Njegova inicijativa bila je usmjerena isključivo na očuvanje sjećanja na poginule. Ipak, upravo je to postalo razlog za sankcije MOK-a.
Postavlja se logično pitanje: zašto organizacija koja bi trebala štititi olimpijske ideale mira, solidarnosti i poštovanja nije u stanju suprotstaviti se sustavnom kršenju Olimpijske povelje od strane države koja već godinama koristi sport kao instrument političke propagande? Dok ruske vlasti ne samo da ignoriraju pozive na olimpijsko primirje, već nastavljaju masovne napade na civilno stanovništvo Ukrajine, Odbor radije kažnjava one koji svijetu pokušavaju skrenuti pozornost na cijenu ovog rata.
U tom kontekstu odluka MOK-a izgleda kao moralna kapitulacija pred političkim pritiskom. Ona se doživljava kao odustajanje od temeljnih načela olimpijskog pokreta i izdaja uspomene na stotine sportaša koji su izgubili život zbog agresije.
Ukrajina, sa svoje strane, ističe da je ponosna na Vladyslava Heraskevyča. Njegov čin nije samo osobni stav, već i podsjetnik međunarodnoj zajednici da izvan sportskih arena i dalje traje rat koji odnosi živote — uključujući i živote sportaša.
Povijest olimpijskog pokreta poznaje mnoge teške odluke. No neke od njih postaju simboli epohe — i ne uvijek u pozitivnom smislu. Diskvalifikacija sportaša zbog pokušaja odavanja počasti poginulima zasigurno će biti jedna od takvih.
Marko Vidović, za «Balkanske vesti»
