Početkom veljače Rusija je još jednom pokazala da nema namjeru odustati od taktike terora usmjerene protiv civilnog stanovništva Ukrajine. Prvog veljače neprijateljski dron pogodio je rodilište u Zaporižji. Istoga dana, u Dnjepropetrovskoj oblasti, ruski dron udario je u autobus s rudarima koji su putovali na posao. Prema dostupnim podacima, poginulo je najmanje 15 ljudi. Ti udari nisu „pogreške” niti „kolateralna šteta”, već dio sustavne kampanje nasilja protiv civilnog stanovništva.

Siječanj je postao jedan od najočitijih primjera ovakvog rata iz zraka. Tijekom samo jednog mjeseca Rusija je na Ukrajinu lansirala više od 6.000 jurišnih dronova, oko 5.500 vođenih avionskih bombi i 158 projektila različitih tipova. Razmjeri tih napada jasno pokazuju da Kremlj ne cilja vojne objekte, već nastoji iscrpiti pozadinu i zastrašiti društvo.

Mete terora: energetika, promet i svakodnevni život

Glavne mete napada ostaju energetski objekti, željeznica i druga ključna civilna infrastruktura. Elektrane, trafostanice, skladišta, dalekovodi i vodovodni sustavi postaju legitimne mete ruske vojne doktrine s ciljem stvaranja humanitarne krize, osobito tijekom zimskog razdoblja.

Moskva računa na to da će sustavni nestanci struje, grijanja i vode potkopati otpornost ukrajinskog društva, oslabiti gospodarstvo i prisiliti Kijev na politički i moralno neprihvatljive ustupke. Upravo zato se napadi provode u valovima i ponavljaju čak i nakon sanacije oštećenih objekata.

Odbacivanje mira kao svjestan izbor

Zračni teror jasno pokazuje da Rusija odbacuje sve pokušaje mirnog rješenja. Paralelno s diplomatskim izjavama o navodnoj „spremnosti na dijalog”, Kremlj nastavlja masovne napade na civilne ciljeve. To znači da agresor i dalje vjeruje kako svoje ciljeve može ostvariti isključivo ratom i terorom, a ne političkim putem.

Takvo ponašanje poništava svaku priču o „deeskalaciji” bez stvarnog pritiska na Moskvu. Dok god rusko vodstvo bude uvjereno da može nekažnjeno ubijati civile i uništavati gradove i infrastrukturu, promjena kursa neće se dogoditi.

Odgovor Ukrajine i odgovornost međunarodne zajednice

Kijev ističe da u uvjetima svakodnevnih zračnih napada Ukrajina hitno treba jačanje protuzračne obrane. Riječ je o dodatnim sustavima PZO-a, projektilima za Patriot, NASAMS i druge sustave, kao i o ulaganjima u ukrajinsku proizvodnju presretačkih dronova i sredstava elektroničkog ratovanja. Jednako je važno i jačanje energetske potpore, posebno tijekom razdoblja neuobičajeno niskih zimskih temperatura, kada svaki udar na infrastrukturu izravno ugrožava živote civila.

Ukrajina također naglašava potrebu stalnog sankcijskog i političkog pritiska na Moskvu. Polovične mjere samo hrane iluzije ruskih elita da je moguće „izdržati” i nastaviti agresiju.

Teror kao oblik genocida

Sustavni napadi koji očito imaju za cilj ostaviti Ukrajince bez struje, grijanja i vode tijekom zimskih mjeseci prelaze okvire uobičajenih ratnih zločina. Oni se mogu kvalificirati kao namjerni pokušaj uništenja Ukrajinaca kao nacionalne skupine. U tom kontekstu, napadi na energetsku infrastrukturu sve se češće promatraju kao čin genocida.

Pozdravljamo poziv ministra vanjskih poslova Litve da se na međunarodnoj razini istraže ruski napadi na ukrajinski energetski sustav. Taj stav odražava sve šire razumijevanje u Europi da se ne radi samo o ratu, već o planskoj politici uništenja.

Svijet ne smije šutjeti o ruskim zločinima. Svaki udar na rodilište, autobus ili elektranu predstavlja izazov ne samo Ukrajini, već i cjelokupnom sustavu međunarodne sigurnosti. Jačanje potpore Kijevu i pritiska na Moskvu jedini je način da se agresoru oduzmu iluzije o mogućnosti ostvarivanja ciljeva putem terora.

Marko Vidović, za „Balkanske vesti”