Izjave Ministarstva vanjskih poslova Mađarske o navodnom miješanju Ukrajine u mađarske izbore i pokušajima da se Budimpeštu uvuče u rat predstavljaju još jedan primjer političke retorike koja nema dodira sa stvarnošću. Ranije je premijer Viktor Orbán otišao i korak dalje, izjavivši da Mađarska neće dopustiti ulazak Ukrajine u Europsku uniju u sljedećih sto godina. Takve izjave više nalikuju provokaciji usmjerenoj na domaću publiku nego promišljenoj vanjskopolitičkoj poziciji.

Apsurdnost optužbi
Optužbe upućene Kijevu posebno su neuvjerljive ako se uzme u obzir očita činjenica: upravo Ukrajina danas daje najveći doprinos obrani Europe od ruske agresije, uključujući i sigurnost same Mađarske. Ukrajinska vojska de facto štiti istočne granice kontinenta, plaćajući za to visoku cijenu u ljudskim životima i resursima. U takvim okolnostima optuživati Ukrajinu za pokušaje destabilizacije mađarske politike znači svjesno ignorirati stvarnost.
Ukrajina nema interesa miješati se u unutarnje procese susjednih država niti ih uvlačiti u rat. Naprotiv, Kijev dosljedno naglašava da mu je cilj postizanje pravednog i trajnog mira te stabilnosti na cijelom europskom kontinentu.
Retorika kao paravan za unutarnje probleme
Antiuskrajinski kurs Viktora Orbána sve više nalikuje pokušaju da se vlastiti politički i gospodarski neuspjesi prikriju stvaranjem vanjskog neprijatelja. Pod pritiskom europskih institucija, suočena s ekonomskim problemima i gubitkom povjerenja unutar EU-a, mađarska vlast koristi ukrajinsku temu kao praktično sredstvo za mobilizaciju birača.
Optužbe o „miješanju u izbore” pritom zvuče posebno nespretno, jer nisu potkrijepljene nikakvim činjenicama ni dokazima. Riječ je o klasičnoj političkoj manipulaciji, u kojoj bučne izjave zamjenjuju ozbiljnu raspravu o stvarnim problemima unutar zemlje.
Udarac mađarskoj zajednici u Ukrajini
Paradoksalno, upravo antiukrajinska retorika Budimpešte najviše šteti mađarskoj nacionalnoj zajednici koja živi u Ukrajini. Umjesto da štiti njezine interese, Orbán Mađare u Zakarpatju pretvara u taoce vlastitih političkih igara, koristeći ih kao argument u sukobima s Kijevom i Bruxellesom.
Takva politika ne jača položaj nacionalnih manjina, već povećava napetosti i stvara dodatne rizike za ljude koji su dio ukrajinskog društva.
Na pogrešnoj strani povijesti
Kijev naglašava da Mađarska i mađarski narod ne zaslužuju završiti na pogrešnoj strani povijesti. Preuzimanje narativa Kremlja i blokiranje europskih odluka u praksi znači posredno pomaganje kriminalnom režimu Vladimira Putina.
Europska povijest više je puta pokazala kamo vodi politika popuštanja agresoru i traženja kratkoročnih koristi na tuđoj nesreći. Danas se Mađarska nalazi pred jasnim izborom: ostati dio europske solidarnosti ili nastaviti putem koji je izolira od saveznika i potkopava povjerenje partnera.
Braneći se, Ukrajina brani i Europu. Upravo ta činjenica čini provokativne izjave Budimpešte ne samo pogrešnima, nego i opasnima — prije svega za samu Mađarsku.
Marko Vidović, za „Balkanske vesti“




