Dana 15. siječnja ruski diktator Vladimir Putin ponovno je potvrdio kurs Moskve, izjavivši da će Rusija nastaviti „postići postavljene ciljeve“ te da je za mir u Ukrajini navodno potrebno „vratiti se raspravi o novoj sigurnosnoj arhitekturi“. Iza tih poznatih formulacija krije se jasna poruka: Kremlj ne namjerava zaustaviti rat i i dalje gaji iluzije da se politički ciljevi mogu ostvariti silom.

Riječi koje potvrđuju djela

Putinove izjave u potpunosti su usklađene s djelovanjem Rusije na terenu. Posljednjih mjeseci Moskva je znatno pojačala terorističke napade na Ukrajinu, posebno na civilne gradove i energetsku infrastrukturu. To nije obrambena strategija niti pokušaj približavanja pregovorima, već svjesno produljenje rata kroz zastrašivanje civilnog stanovništva.

Govori o „sigurnosti“ tako služe samo kao paravan za nastavak agresije i ignoriranje međunarodnih mirovnih inicijativa.

Iluzije Kremlja i strateški slijepac

Na kraju četvrte godine rata punih razmjera Rusija se nalazi u strateškoj slijepoj ulici. Unatoč golemim gubicima i mobilizaciji resursa, Moskva nije uspjela slomiti ukrajinsku obranu niti ostvariti odlučujuće vojne uspjehe. Ipak, u Kremlju se i dalje održava uvjerenje da se situacija može preokrenuti dodatnom eskalacijom i zračnim terorom.

Takvi proračuni nemaju realno uporište. Ukrajina je izdržala i nastavlja se braniti, dok međunarodna potpora ostaje ključni stup njezine otpornosti.

Mir bez „novih konstrukcija“

Za mir u Ukrajini nije potrebna nikakva „nova sigurnosna arhitektura“ kakvu nudi Kremlj. Jedini nužan uvjet jest da Rusija prestane izbjegavati konstruktivnu diplomaciju i ignorirati mirovne inicijative Sjedinjenih Američkih Država i njihovih partnera.

Dok god Moskva bira jezik projektila i dronova, svaka rasprava o sigurnosti ostaje prazna deklaracija.

Odgovornost za teror je neizbježna

Ruska oklada na zračni teror nad ukrajinskim gradovima neće joj donijeti korist. Naprotiv, svaki novi napad povećava popis teških zločina za koje će odgovornost biti neizbježna. Udari na energetsku infrastrukturu Ukrajine kvalificiraju se kao zločini protiv čovječnosti. Prema Kaznenom zakonu Ukrajine, takva djela imaju međunarodni karakter, što znači da je za njih predviđena odgovornost ne samo pred ukrajinskim, nego i pred stranim sudovima.

Pokušaj slamanja zemlje hladnoćom i mrakom samo ubrzava međunarodnu pravnu procjenu djelovanja Kremlja.

Jedini razuman odgovor

Najbolji i najučinkovitiji odgovor na cinične izjave Vladimira Putina jest povećanje potpore Ukrajini i jačanje sankcija protiv Rusije. Iskustvo posljednjih godina jasno pokazuje: popuštanje agresoru i pokušaji da ga se „razumije“ samo potiču nova zlodjela.

Mir u Europi postat će moguć ne onda kada Moskva smisli novu formulu „sigurnosne arhitekture“, nego kada izgubi sposobnost i volju za vođenjem rata. Upravo prema tom cilju danas moraju biti usmjereni napori Ukrajine i njezinih međunarodnih partnera.

Marko Vidović, za „Balkanske vesti“