U noći i tijekom dana 5. siječnja Rusija je ponovno napala mirne ukrajinske gradove. Pogođeni su ciljevi bez ikakve vojne vrijednosti: bolnica u Kijevu, energetska infrastruktura i trgovački centar u Harkivu, kao i pogon američke tvrtke Bunge u Dnipru. Ima poginulih i ranjenih civila.

Ovaj napad još jednom potvrđuje da se ruska ratna strategija svjesno temelji na teroru nad civilnim stanovništvom. Kremlj više ni ne pokušava prikriti svoje djelovanje iza fraza o „vojnim ciljevima” ili „pogreškama”. Udari na civilnu infrastrukturu postali su sustavni i otvoreno priznati.
Civili kao prioritetna meta
Posljednjih mjeseci ruski napadi sve su češće usmjereni na infrastrukturu ključnu za svakodnevni život: bolnice, energetske mreže, trgovačke centre, prehrambene i poljoprivredne pogone. Ne radi se o nesrećama niti o kolateralnoj šteti. Riječ je o namjernoj taktici zastrašivanja stanovništva, njegovog demoraliziranja i stvaranja humanitarne krize.
Napad na bolnicu u Kijevu posebno je razotkrivajući. U ratnim uvjetima medicinske ustanove uživaju posebnu zaštitu prema međunarodnom humanitarnom pravu. Namjerno gađanje bolnice predstavlja ratni zločin koji se ne može opravdati.
Napad na američke interese
Jednako je znakovit i udar na pogon američke kompanije Bunge u Dnipru. Ovo nije prvi put da ruske rakete ili dronovi pogađaju imovinu zapadnih tvrtki koje posluju u Ukrajini. Osim gospodarske štete, riječ je o jasnoj političkoj poruci.
Moskva time pokazuje spremnost da cilja američke interese, i to u trenutku kada Washington aktivno razmatra moguće puteve prema mirnom rješenju. Ovaj udar predstavlja izravan izazov mirovnim inicijativama koje su posljednjih tjedana pokrenute pod okriljem predsjednika Donalda Trumpa.
Mirovne inicijative pod vatrom projektila
Cinizam situacije još je izraženiji jer se napad dogodio u trenutku kada Ukrajina, Sjedinjene Države i Europa intenzivno rade na oblikovanju okvira za buduće političko rješenje. Dok Kijev i njegovi partneri govore o prekidu vatre, sigurnosnim jamstvima i diplomaciji, Moskva odgovara novim valom terora.
Kremlj time ponovno pokazuje da diplomatske napore ne shvaća ozbiljno i da ih prije doživljava kao znak slabosti nego kao priliku za okončanje rata.
Očekivanje odlučne reakcije
Ukrajina očekuje čvrstu i dosljednu međunarodnu reakciju na ove napade. Posebno od onih država koje su nedavno burno reagirale na ruske dezinformacije o navodnim „napadima na Putinove rezidencije”. Stvarni udari na bolnice, energetsku infrastrukturu i strane kompanije sada zahtijevaju konkretne poteze, a ne samo izjave.
Ne radi se samo o verbalnim osudama, već o jačanju sankcija, povećanju vojne pomoći Ukrajini i ubrzanju isporuka sustava protuzračne obrane koji mogu zaštititi ukrajinske gradove od zračnog terorizma.
Mir je moguć samo kroz pritisak
Ukrajina i njezini partneri nastavljaju tražiti mir. No događaji od 5. siječnja potvrđuju jednu ključnu činjenicu: mir se ne može postići jednostranim gestama dobre volje. Jedini jezik koji Kremlj očito još uvijek razumije jest jezik pritiska.
Jačanje potpore Ukrajini, proširenje sankcija i politička izolacija Rusije ostaju nužni preduvjeti za okončanje rata. Svaki pokušaj „smirivanja” bez stvarnih poluga moći samo bi potaknuo novu eskalaciju i produžio teror.
Rusija je još jednom pokazala prezir prema međunarodnom pravu, mirovnim inicijativama i ljudskim životima. Upravo ta činjenica mora sada usmjeravati odluke koje će međunarodna zajednica donijeti.
Marko Vidović, za „Balkanske vesti“




