Protekli tjedan još je jednom potvrdio da Moskva bira eskalaciju umjesto diplomacije. Više od 2.100 jurišnih dronova, oko 800 navođenih zrakoplovnih bombi i 94 projektila različitih tipova ispaljeno je na Ukrajinu u samo sedam dana. U noći s 26. na 27. prosinca snažan udar pretrpio je i Kijev, gdje su ciljevi ponovno bili stambeni dijelovi grada i ključna infrastruktura.

Cilj je svakodnevni život civila
Ruska strategija ostaje dosljedna: udarati po civilnoj infrastrukturi koja osigurava struju i grijanje — upravo ono što je ljudima najpotrebnije tijekom zime. Hladnoća i mrak postaju sredstvo pritiska. Računica je krajnje cinična: slomiti društvo lišavanjem osnovnih uvjeta života tamo gdje vojni ciljevi nisu ostvareni.
Ovi napadi nemaju vojno opravdanje. Usmjereni su na civile koji se usred zime suočavaju s prekidima opskrbe i izvanrednim situacijama.
Govori o miru, a na terenu – rakete
Posebnu težinu svemu daje činjenica da se zračni teror pojačava upravo u trenutku kada Ukrajina i Sjedinjene Države intenzivno rade na elementima budućeg mirovnog plana. Dok Moskva javno govori o navodnoj spremnosti za mir, istodobno povećava broj udara.
Taj kontrast jasno pokazuje da su mirovne izjave Kremlja dio retorike, a ne stvarne namjere da se rat zaustavi.
Otpornost koja drži zemlju
Unatoč razaranjima, Ukrajina se ne predaje. Ne samo na bojišnici, nego i u svakodnevnom životu. Ekipe za popravke, spasilačke službe i energetski radnici djeluju neprekidno, vraćajući struju, grijanje i komunikacije. Njihov rad rijetko dospijeva u fokus, ali upravo on omogućuje gradovima da funkcioniraju i nakon najtežih udara.
Istodobno, ukrajinska diplomacija radi bez stanke. Dok jedni saniraju posljedice napada, drugi nastoje osigurati potporu i odluke koje neće donijeti samo privremeni predah, već stvarni mir.
Cijena rata mora rasti
Kijev naglašava da se zračni teror može zaustaviti samo ako rat za Rusiju postane preskup. To podrazumijeva djelovanje na tri razine:
— vojnoj, jačanjem protuzračne obrane i obrambenih kapaciteta Ukrajine;
— ekonomskoj, kroz sankcije i ograničavanje resursa agresora;
— političkoj, kroz međunarodnu izolaciju i odgovornost za počinjene zločine.
Dok god je cijena agresije podnošljiva, projektili i dronovi nastavit će pogađati ukrajinske gradove.
Za Rusiju je zračni teror postao zamjena za diplomaciju. No svaki novi napad dodatno učvršćuje spoznaju da bez odlučnog međunarodnog pritiska nema mira. Ukrajina plaća visoku cijenu otpora, ali istodobno pokazuje da se društvo ne može slomiti ni pod tisućama dronova i raketa.
Stvarni mir ne počinje izjavama, nego prestankom terora. A put do njega vodi kroz jedinstvo Ukrajine i odlučnost njezinih međunarodnih partnera.
Marko Vidović, za „Balkanske vesti“




