Ljudi koji su prije godinu dana pokrenuli prosvjede umorni su, cinični, ali još imaju tračak idealizma
PišeDenis Mahmutović
FOTO: Telegram, Profimedia
‘I dalje vjerujemo, iako ne znam je li moguće da ga se sruši. Čeka se neki zgodan trenutak da to eksplodira, ali sve više se razvodnjava. Vučić nas je utopio da se kuhamo i čekamo’
PišeDenis Mahmutović prije 3 sata 27 preporuka
Tisuće, deseci tisuća ljudi su na ulicama Novog Sada. Godišnjica je pada nadstrešnice koja je ugasila šesnaest nevinih života. Svi ih gledaju, domaći, regionalni i svjetski mediji izvještavaju o upornom bojkotu korumpiranog režima, dronovi prenose snimke mukle tišine, upaljenih svjetala i lampiona koji režu nebo iznad Petrovaradina.
Ali ovo nije priča o još jednom masovnom prosvjedu i teškim, mučnim emocijama koje je izazvao. Ovo je neformalni i nefiltrirani presjek stanja Srbije iz usta nekompromitiranih ljudi koji se već desetljećima perom, glasnicama, fizičkim i političkim mišićima bore za preostali integritet posrnule domovine.
Maknite ovaj oglas
Branislav Guta Grubački je zastupnik u Skupštini Vojvodine i osnivač pokreta Novi optimizam. Bio je zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije u vrijeme Zorana Đinđića. Žestoki antiratni aktivist koji je devedesetprve prosvjedovao protiv tenkova koji su gazili prema Vukovaru i osnivač kultnog okupljališta kulturnjaka u kojem su nakon rata svirali prvi hrvatski glazbenici. Čovjek koji oko sebe okuplja zdravo tkivo srpskog društva.
Telegram
Još nije sazrelo
Za stolom je i njegov kolega iz Zeleno-levog fronta Milan Turanjanin, opozicijski zastupnik, član Odbora za sigurnost i Odbora za europske integracije vojvođanske skupštine. Tu je i Dragoljub Draža Petrović, glavni urednik beogradskog Danasa i dosljedni trn u peti državne političke oligarhije. Poduzetnik Boris Petrov. Kratko se pridružio i Radomir Lazović, supredsjednik Zeleno-lijevog fronta i zastupnik u Skupštini izabran s liste Srbije protiv nasilja. Ima ih još, dolaze, jave se, popiju nešto. Cinično društvo, gorko naviknuto na Vučića i vučiće koji desetljećima naplavljuju ove krajeve.
Sjedimo u kutu jednog novosadskog restorana. Čaše zveckaju, pepeljara je puna. Guta nadglasava žamor gostiju. Pitam ga što se promijenilo. Prošla je godina dana, što se promijenilo od onih prvih gnjevnih prosvjeda? Postoje li konkretni koraci naprijed?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
“Nisam siguran da je sazrelo dokraja. Znam, trebao bih emitirati i promovirati optimizam, s obzirom na to da sam osnivač Novog optimizma, ali mislim da još uvijek nije sazrelo. Jedna svijest je sazrela, ta da Vučić mora otići. To je realno i to je za ozbiljnu raspravu. To zna i on i oni oko njega. To zna velika većina stanovništva. Ali to nije dovoljno. To je samo šansa.
Srbija propusti svaku šansu
Srbija nakon godinu dana ima šansu da se odredi u odnosu na to što je Vučić, što je njegov režim. Mora se odrediti vrijednosno u odnosu na njega. Nije Vučić samo ubojica, nije samo izdajnik nekih nacionalističkih priča o Kosovu ni uzurpator i tiranin. On je dio jedne društvene pošasti. On nije slučajnost. Srbija se mora suočiti s tim. Ima priliku da se ne samo oslobodi Vučića nego svega onoga što on vrijednosno nosi sa sobom. To je početak. I to većina ljudi zagovara, ali bez ideje što poslije.
Gdje je Srbija? Je li ona zemlja na Balkanu koja je okružena zemljama Europske unije, kao što jest? Je li ona zemlja okružena NATO-om, kao što jest? Jesu li kulturološke potrebe ljudi vezane za zapadni sustav vrijednosti? Ili je to nekakva lažna, nametnuta priča koja kaže da Srbija stoji na četiri stupa? Koja stupa? Putinove Rusije? Ima li itko tko to zaista želi u svojoj kući? Ima li itko tko sad šalje djecu na studij u Moskvu? Što je Srbija? Srbija mora… trebala bi… Vidi, Srbija nije prihvatila ni pad Berlinskog zida kao činjenicu. Pitanje je zapravo kako je moguće da je Srbija propustila i propušta svaku šansu”, retorički sam sebi odgovara.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Spominje šansu. Primjećujem da je šansa kao vlak koji prolazi ispod one nesretne nadstrešnice. Zašto nitko ne ukrca na njega? Zašto su tu gdje jesu? Ili, direktno, je li Srbija stvorila Aleksandra Vučića ili je Aleksandar Vučić stvorio današnju Srbiju?
I dalje pod ručnom
“Uzajamno je. Kad želim biti ciničan, kažem da Aleksandra Vučića nitko ne zaslužuje, pa čak ni Srbija. Srbija se nije suočila s vrijednostima koje emanira Aleksandar Vučić. Srbija se nije jasno odredila. Svaka njegova izjava je suprotna civilizacijskim vrijednostima koje, u krajnjoj liniji, zastupaju kršćani. On je Antikrist. U pitanju je jedna ozbiljna bolest naroda.
Ali i ozbiljni narodi su znali biti bolesni. Nijemci, recimo. U zemljama Europe su već znali biti ozbiljni problemi, ali su se njihovi ljudi nekako izborili s tim. Imaju institucije. Imaju javno mnijenje. Imaju ljude koji stvar mogu okrenuti u boljem pravcu. Ni Marine Le Pen ni njezin otac, recimo, nikad nisu dobili izbore u Francuskoj”, podcrtava Grubački. Konobar sklanja čaše.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
U redu, ozbiljne europske zemlje imaju ljude koji mogu promijeniti stvari. Zadnjih godinu dana svjedočimo doslovno stotinama tisuća ljudi koji žele promjenu. Kako je onda još uvijek moguća inertnost? Plastično, ako stotine tisuća ljudi pokušava pomaknuti auto s mjesta, kako to da auto još uvijek stoji pod ručnom?
Pijani teča na slavi
“Taj sustav ima korijene u Kremlju. Govorimo o načinu vladanju. Da se razumijemo, ne mislim da zaslužujemo Vučića, nitko ga ne zaslužuje. Vučić je neodrživ. Njegov sustav je neodrživ. Možda me vrijeme demantira. Našao je u Europi luđake, svoje političke prijatelje. Ali i oni gube. Orbán gubi izbore na proljeće. Vučić još stoji i reći ću ti zašto.
Od 2012. do 2014. se pokušao dodvoriti i ulizati nekoj drugoj Srbiji. Pričao je kako čita Webera, predstavljao se kao europski prosvjetitelj. Beogradska elita, o kojoj svašta mogu reći, koja je sklona moralnoj i materijalnoj korupciji, izračunala je da je nemoguće raditi s njim jer je polusvijet. I podrška njemu je bila skupa. Bio je jako uvrijeđen nakon toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Odlučio im je dokazati da nije samo on polusvijet, nego da je cijeli svijet takav, kao on. Da je sve moguće korumpirati. Angela Merkel ga je primila i dobila pare od njega. Macron ga je primao kao nekog pijanog teču na slavi. Nisam mogao vjerovati. Jedan diplomat mi je rekao da je zapanjen koliko je nevjerojatno postupao. Neki europski dužnosnici bi tražili, recimo, dva nečega. On bi im donio pet. Kao onaj djed u filmu Ko to tamo peva, što je na svoju štetu htio platiti pet karata. Jako se teško boriti s takvima.
Apoteoza polusvijeta
Kriza je liderstva u Europi i svijetu. Pogledaj činjenicu da Trump dobiva drugi put izbore u Americi, čak i nakon iskustva s njegovom vladavinom. Vučić nam uporno dokazuje da takav polusvijet kakav je on može biti relevantan na političkoj sceni. I zasad mu to ide. Moja želja je da Europa skine takve licemjere i luđake kao zmija svlak”, poručuje Guta. Glave za stolom kimaju. Primjećujem da Europa redovito pokušava riješiti takve stvari u rukavicama. Nije uvijek uspješna.
“Europa je inertna, lijena, površna i komplicirana. Korumpirana je. Svejedno, mislim da ipak kod njih postoji neko javno mnijenje, postoje zastupnici koji vjeruju da je Aleksandar Vučić nešto previše. Kao što je bio previše za intelektualni krug Beograda koji ga nije prihvatio dokraja. Vjerujem da vide da su i on i svi oko njega sve luđi i nasilniji, sve problematičniji i skuplji. A više im ne može isporučiti tih pet nečega koje im je obećavao i donosio. A kako da se ljudi odnose prema toj činjenici? Nemaju moć, nemaju vlast, nemaju ništa”, sliježe ramenima.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Poduzetnik se ubacuje. “Kad su krenuli prosvjedi, narod je shvatio da se i njih nešto pita. Prije toga nisu to shvaćali. Ozbiljno. Govorili su da ih politika ne zanima. Da će biti kako je bilo. Dignuli su se. On sad vidi ono što je za njega najgore. Vidi princip ‘sto za jednoga’. Vidi Bošnjake i Srbe kako šetaju rame uz rame protiv njega. On odlijepi na takve prizore jer je njegov sustav zasnovan na mržnji”, tvrdi Petrov.
To je banda
Takav mušketirski princip je dirljiv. Ali vrijeme prolazi i Vučić ne pokazuje ni najmanju namjeru da odstupi. Karikiram, ako demokratske metode ne upale, koliko je moguć scenarij Ceaușescua?
“Nitko to ne želi eksplicitno reći, ali svi znamo da je to vrlo moguće. Ovakve kriminalne režime ne možeš smijeniti samo političkim sredstvima. To je banda, razbojnička udruga. Demokratski dijalog je tu težak. Vučić se mora pritjerati sa svih strana, da ljudi oko njega shvate da je ovo postalo preskupo. Da je on postao preskup. Ali ne želim tu amnestirati ni građane koji su surađivali s njim jer su, eto, morali tako raditi, takvo je bilo vrijeme i slične izlike. Građani imaju veliku odgovornost za ovo što se događa. Netko će im morati postaviti ogledalo pred lice”, jetko govori Guta. Pitam ga treba li im veće ogledalo od posljednjih godinu dana?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
“Treba. Nisu se suočili sa svime. Recimo, ako studenti kažu da profesori ne mogu ući na blokirane fakultete, jesu li blokirali mamu i tatu koji rade u javnim poduzećima da ne idu na posao? Jesu li pitali mamu i tatu za koga su glasali prije 30 godina? Misliš li da se netko želi suočiti s idejom otkud Aleksandar Vučić? Misliš da je nekome ugodno odgovoriti na pitanje kako su mogli glasati za radikale ili za ovu vlast, za Vučića?”, retorički se pita.
Ostavina Osme sjednice
Zanima me, osim rijetkih oaza kao što su studentski pokret, Dražine kolumne ili njegovo pokojno Zeleno zvono, koje prihvaćaju takvo suočavanje, kako preostalim ljudima ponuditi tu gorku pilulu? Kako to politički izvesti?
“Vidjet ćemo. Navodno su studenti spremni na to. Oni su prijemčivi za veliku većinu građana zato što baš ne traže od njih da se dokraja suoče, kao i njihovi roditelji, s onim što su radili i kako su glasali. To je dobro za neku pobjedu, ali nije dobro za društvo. Kako će to društvo funkcionirati na lažima koje funkcioniraju već trideset i nešto godina?
Osma sjednica SK Srbije bila je prije 38 godina! Sjednica koja je otvorila put usponu Slobodana Miloševića. Ovo je ostavinska rasprava Osme sjednice. Ljudi se moraju suočiti s tim ili ćemo totalno propasti. Kako da ti kažem? Sjedimo ovdje u kafani, konobar će doći i napraviti račun. Nema besplatnog ručka. Netko ovo mora platiti. Građani još misle da neće morati platiti Vučićevu vladavinu”, iskreno govori.
Roditelji su problem
Petrov je ranije spomenuo da je potreban kompromis. Kako pomiriti kompromis s takvom surovom istinom? “Kad dođeš u Beograd ili Novi Sad, ne vidiš pravu sliku Srbije. Dođi u provinciju i to izgleda ovako: više od 70 posto ljudi radi u javnom sektoru. Roditelji su problem. Još uvijek nisu spremni na kompromis, da kažu, jebiga, zaboli me za posao.
Pitanje je hoćeš li stati iza svoje djece ili ćeš reći, ne, ja ću i dalje biti zadovoljan svojom plaćom. Sudeći po medijima, rastu penzije, rastu plaće, ali kupovna moć opada. Razumiješ? I to ide do neke točke na kojoj će morati stati. On je destruktivan. Ima savršen sustav za sebe, ali lova nestaje, kao s ovom nadstrešnicom. A s druge strane imaš ljude s nenormalnim količinama novca. To je Srbija danas”, kaže Petrov.
Dobro, koji su konkretni koraci? Kako formirati konkretnu većinu? “Kad je Đinđić uzeo vlast, nije bilo većine. Dogodila se politička, ne sustavna promjena. Mora se dogoditi neka vrsta političkog blitzkriega gdje bi jedna grupa ljudi, koja razumije što se mora ovdje napraviti, došla na vlast. Postoje li izvođači takvog blitzkriega? Postoje. Ali moraju imati kredibiliteta.
Treba nam pomoć
Ne smije postojati kompromis u smislu da netko tko se nikad nije bavio politikom kaže da nije kompromitiran. Čime taj netko garantira da je protivnik Vučićeva sustava, kad ništa nije riskirao? Mora postojati suradnja i zajedništvo”, smatra Guta. Pitam ga ima li volje za tim. Odgovara da ne zna. Kako ne zna?
“Ne znam. Ne znam. Zasad je nema. Možda je od danas bude. Čekao sam ovaj prvi studenog da vidim je li to taj trenutak. Godišnjica je, možemo li podvući crtu? Da vidimo tko nešto zna, tko je nešto uradio. Gledaj, prije onog velikog beogradskog prosvjeda u ožujku, Draža se zezao i pitao hoćemo li sad za Valjevo. Predvidio je da se ništa neće dogoditi, iako je većina ljudi to očekivala. Ne znam. Treba nam sreće. Treba nam pameti. Treba nam pomoći. Europe, susjeda, pametnih ljudi”, opet sliježe ramenima.
Ne želim zvučati pokroviteljski, ali u trenutku kad zemlja godinu dana prosvjeduje i kad politički akter koji razumije u čemu je problem kaže da treba sreće, to ne zvuči obećavajuće.
Povijesna nesreća Srbije
“Vidi, ja nisam vodio ove prosvjede. Mi smo ih samo započeli kao udružena opozicija Novog Sada i Vojvodine, kao pokrajinski zastupnici. Prvih 15 minuta prve blokade smo mi napravili. Donijeli smo crni flor, raširili ga i stali nasred raskršća. Vratio sam se u direktnu politiku i parlament nakon 20 godina, iako sam s Novim optimizmom sve ovo vrijeme bio aktivan i nisam se paušalno ograđivao od političkih stranaka. Ne znam zašto se građani ranije nisu svjesno aktivirali.
A što se tiče sreće, evo ti primjer. Tomislav Nikolić nikad ne bi pobijedio Borisa Tadića, ni na deset izbora prije i deset izbora poslije, osim tog svibnja 2012. godine. Onaj zlikovac je pucao u Đinđića i ubio ga iz daljine, a ovdašnji zlikovci dobiju 15 metaka i prežive. Sreća. Zamisli da je preživio Đinđić sa svim onim Sabljama. Pa jebali bi im kevu, ne bi se oporavili nikad. On nije preživio. Postoji nekakva sreća i nesreća u svemu tome. Nevjerojatne stvari su se događale. Osim toga, duboki su korijeni ove vlasti. Petog oktobra su se bojali za život, šestog za imovinu, a sedmog kako da se vrate na vlast. Vučić je eksplicitni primjer tog nakaznog sustava”, ilustrira Guta.
Inzistira da nije riječ o defetizmu, priča da je u posljednjih godinu dana obišao 26 gradova prosvjedujući, da se bori praktički cijelog života. Pitam ga pomalo neugodno pitanje. Zašto nije nikad otišao iz Srbije? Ovakve Vučićeve Srbije.
Očekujem satisfakciju
“Star sam. Možda sam pogriješio. Imam dvije kćeri. Jedna je otišla. U Ljubljani je i sad je Slovenka, dobila je državljanstvo. Ponudili su joj ga nakon četiri godine. Ja nisam bio te kvalitete. Mislio sam da nemam što ponuditi. Imao sam respektabilnu firmu u kojoj, doduše, nikad nije bilo dobro. Vuklo me to palanačko blato, vuklo me da ostanem, da se dokažem ljudima. A to je bilo bezveze. Atila Hunski je rekao da ne sudjeluje u bitki koja je unaprijed izgubljena. Da sad mogu birati, bih li otišao? Ne znam. Moguće da bih”, po treći put sliježe ramenima.
Pitam ga jede li ga ta rečenica, nakon svega što je prošao, što je uložio i čemu je posvetio život? Rečenica da ne zna bi li sve ponovio.
“Nisam fatalist. Ali, iskreno, jebe me ta spoznaja. Ali ako od ovoga bude raspleta koji ipak očekujem, očekujem neku životnu satisfakciju na kraju. Jer sam ostao i nisam odustao. Očekujem je. Zakucao sam se te devedesetprve i otada se samo vadim. Da sam tad znao što će se dogoditi, da sam povjerovao da će biti rata, otišao bih. Ali i dalje, nakraju, ne mislim da je sve bilo uzaludno”, kaže tvrdoglavi Vojvođanin. Draža Petrović sjedi preko puta, pali cigaretu. Pitam ga kako je znao da veliki beogradski prosvjed neće značiti prevrat.
Telegram
Zvučni top rasturio energiju
“Vidi, mi smo zaredali po tim mitinzima i u početku je to bio dobar prosvjedni turizam. Išli smo u Novi Sad, Valjevo, Niš… Očekivali smo da će biti nešto, da će eksplodira u nekom trenutku. Ožujak i Beograd su bili najkritičniji što se tiče Vučića. Možda je opalio onaj zvučni top da rasturi tu energiju. Ali nisam vjerovao da će biti išta tog petnaestog jer smo dotad već obišli jedno pet gradova i ništa se nije dogodilo. Zezali smo se da idemo nakon Beograda u Valjevo, Užice, pa u Požegu i tako dalje.
I dalje vjerujemo, iako ne znam je li moguće da ga se sruši. Čeka se neki zgodan trenutak da to eksplodira, ali sve više se razvodnjava. Vučić nas je utopio da se kuhamo i čekamo”, kaže novinar. Zastupnik Turanjanin s druge strane stola kombinira optimizam i realnost.
“Ako ne bude izvanrednih izbora, za godinu i pol ponovno dolazimo do njih. Tko će imati sredstva iznijeti kampanju? Samo režimske stranke koje će imati svoje financiranje. Opozicijske neće. To je jedan od ključnih problema”, kaže on. Ipak, vjeruje u ozbiljne političke ambicije studentske liste.
Studenti odbili opoziciju
“Tu ima ljudi koji žele na tom valu napredovati. Politički ih želim podržati. Želim da sjednemo, da se dogovorimo što ćemo i kako ćemo. Dosad nismo sjeli. To nije bila naša volja. Misle da će njima biti minus ako sjednu i dogovore se nešto s opozicijom. To je problem. Traže bezrezervnu podršku. Ali zašto bismo je dali ako ne znamo zašto je dajemo?
Postoji lista, ali ne znam ima li dovoljno ljudi. Samo administracija Vojvodine ima 3500 ljudi. To je na nivou Srbije 20-30 tisuća ljudi koje trebaš smijeniti, pomaknuti i ostaviti one prave koji stvarno žele raditi. Kako će studentska lista to ostvariti? Koga će imenovati? To je ozbiljan aparat. Ipak, optimist sam oko ovoga što se sad događa. Uslijedit će politička promjena. Jednu smo već imali 2000. godine, a onda slijedi težak posao. Promjena sustava koju je pokušao napraviti Đinđić, ali znamo svi kako je to završilo”, kaže zastupnik.
Gosti žamore. Konobar donosi račun. Kako kaže Guta, nema besplatnog ručka.
Source link: www.telegram.hr
