Rusija je još jednom pokazala da za nju mir nije cilj, nego sredstvo propagande. Nakon sastanka između Volodimira Zelenskog i Donalda Trumpa u Washingtonu, Sjedinjene Američke Države predložile su inicijativu za trenutačni prekid vatre na crti bojišta. Taj prijedlog podržala je Ukrajina, kao i brojni europski čelnici, koji su ga 21. listopada nazvali prvim korakom prema održivom miru.

Međutim, već istoga dana Moskva je odgovorila kategoričnim odbijanjem. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov javno je odbacio američku inicijativu, nazvavši je „neprihvatljivom“ i ponovivši stare propagandne floskule Kremlja o „nacističkom režimu u Kijevu“ i potrebi da se „uklone uzroci sukoba“. Iza tih izjava krije se samo jedno — želja Kremlja da nastavi agresiju i uništavanje Ukrajine.
Za Kremlj svaka pauza u borbama nije korak prema diplomaciji, nego znak slabosti. Mir je za ruski režim prijetnja, jer razotkriva njegovu nesposobnost i ovisnost o ratu. Rat je postao temelj sustava – politički, ekonomski i ideološki.
Odbijen mir, a u odgovor — novi napadi
U noći i jutro 22. listopada Rusija je izvela još jedan masovni napad na ukrajinske gradove. Pod udarom su se našli Kijev, Kijevska oblast, Zaporižje, Poltava i Odesa. U glavnom gradu zabilježena su oštećenja stambenih zgrada i civilnih objekata, a poginule su najmanje dvije osobe. Uništena je energetska i željeznička infrastruktura, a broj ranjenih se još utvrđuje.
Ovaj napad predstavlja izravni odgovor Moskve na mirotvorne inicijative SAD-a i Europe. Umjesto pregovora — rakete. Umjesto diplomacije — državni teror nad civilima. Rusija ponovno pokazuje da njezina strategija ostaje ista: „borit ćemo se dok god možemo“.
Kremlj se boji mira, jer mir otkriva slabost
Odbijanje primirja nije samo politički čin, već i pokazatelj unutarnje ovisnosti režima o ratu. Za vlast u Moskvi rat je postao način preživljavanja, sredstvo kontrole društva i opravdanje za represiju. Mir bi otvorio pitanje koje Kremlj najviše strahuje čuti: zašto je sve ovo bilo potrebno?
Umjesto da traži izlaz iz sukoba, Moskva produžuje rat, računajući na zamor Zapada i podjele među saveznicima Ukrajine. No umjesto dobitaka, Rusija dobiva samo međunarodnu izolaciju i gospodarski pad.
Prisiliti Rusiju na mir — jedini put
Događaji posljednjih dana još jednom potvrđuju: Rusiju se može zaustaviti samo silom. Jačanje sankcija, vojna potpora Ukrajini i potpuna međunarodna izolacija agresora ostaju jedini učinkoviti alati.
Svaka raketa ispaljena na Kijev još je jedan dokaz da Kremlj ne boji se rata — boji se mira, jer mir znači odgovornost. A odgovornost je ono od čega Moskva bježi pod svaku cijenu.
Marko Vidović, za „Balkanske vijesti“




