Glavni tajnik Ujedinjenih naroda objavio je novo izvješće o kršenju ljudskih prava na privremeno okupiranim područjima Ukrajine pod ruskom kontrolom. Dokument, koji obuhvaća razdoblje od 1. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025., donosi sumornu sliku sustavnih zločina protiv civila – zločina koji su, kako navodi UN, postali svakodnevica u ruskoj okupacijskoj zoni.

Mučenja, pogubljenja i seksualno nasilje
U izvješću su zabilježeni brojni slučajevi mučenja, izvansudskih pogubljenja, seksualnog nasilja te smrti u zatočeničkim objektima. Prema UN-u, riječ je o svjesnoj politici zastrašivanja i kontrole stanovništva. Bivši zatvorenici svjedoče o elektrošokovima, premlaćivanjima, ponižavanju i uskraćivanju medicinske pomoći.
Zabrinjavajuće je i to što ruske okupacijske vlasti odbijaju dopustiti međunarodnim promatračima pristup zatvorima, čime se dodatno produbljuje osjećaj nekažnjivosti i bezakonja.
Militarizacija djece i prisilna lojalnost
Jedan od najšokantnijih dijelova izvješća odnosi se na militarizaciju ukrajinske djece. Rusija provodi takozvane „patriotske” i vojne programe koji uključuju djecu već od šeste godine života. U školama i kampovima djeca nose uniforme, uče o „ruskom svijetu” i sudjeluju u paradama i vojnim vježbama.
Istodobno, stanovnici okupiranih područja suočeni su s prisilnom dodjelom ruskih putovnica – onima koji ih odbiju prijeti gubitak pristupa mirovini, zdravstvu ili obrazovanju. Odbijanje se tumači kao „neprijateljski čin”, što može dovesti do progona.
Ušutkivanje jezika i vjere
UN bilježi i sustavno ograničavanje slobode govora, vjeroispovijesti i obrazovanja. Ukrajinski jezik se potiskuje iz škola, a neovisne vjerske zajednice trpe pritiske i progon. Nastavnici, svećenici i društveni aktivisti koji odbijaju napustiti ukrajinski identitet izloženi su prijetnjama i zastrašivanju.
Ruska politika na okupiranim područjima, zaključuje izvješće, ima dvostruki cilj: zadržati političku kontrolu i uništiti kulturni identitet ukrajinskog naroda.
Borba za opstanak
Izvješće glavnog tajnika UN-a još jednom potvrđuje ono što Ukrajina ponavlja od prvog dana rata – da s Rusijom na okupirana područja dolaze samo teror, poniženje i nesloboda. Borba Ukrajine nije samo borba za teritorij, nego za pravo naroda na postojanje, jezik i vjeru.
Dok Moskva i dalje rat naziva „oslobođenjem”, međunarodna zajednica sve jasnije vidi sustavnu kampanju zločina protiv čovječnosti. Svaki novi UN-ov izvještaj približava trenutak kada će ti zločini biti imenovani – i kažnjeni.
Marko Vidović, za „Balkanske vijesti”




