23 rujna u New Yorku održan je sastanak Međunarodne koalicije za povratak ukrajinske djece — udruženja koje već uključuje 41 zemlju i Vijeće Europe. To nije samo diplomatska formalnost: iza leđa onih koji su se okupili u dvorani stoje tisuće razorenih sudbina i još deseci tisuća pitanja koja traže hitan i konkretan odgovor.

Inicijativa Bring Kids Back UA za vrijeme svog rada pomogla je vratiti kući 1 625 djece. To je važan rezultat, ali tek kap u moru: Ukrajina je dokumentirala gotovo 20 tisuća slučajeva nezakonitog odvođenja maloljetnika — i to su samo potvrđene činjenice. Stvarna brojka, kako su više puta upozoravali državni i pravni izvori, može biti znatno veća.

U lipnju, na pregovorima u Istanbulu, ukrajinska delegacija predala je ruskoj strani početni popis od 339 djece. Rezultat — daleko od onoga čemu se nadala: Rusija je dala vrlo skromne i fragmentarne informacije, a do danas se u Ukrajinu s tog popisa vratilo samo šestero djece. To nije samo odugovlačenje — to je cinična manipulacija, pokušaj pretvoriti sudbine djece u predmet trgovine i političkih ustupaka. Ukrajina je kategorična: djeca nisu predmet razmjena i nisu «roba» — ona se moraju vratiti bez ikakvih uvjeta.

Nedavne kibernetičke operacije GUR-a dale su novi zamah dokaznoj bazi. Na serverima takozvane «vlade Krima» pronađene su tisuće popisa djece nasilno odvedene s okupiranih teritorija Donjecke, Luganske, Hersonske i Zaporiške oblasti. Ti dokumenti nisu samo papiri. To su ključevi istine: oni će pomoći ne samo pronaći i vratiti djecu, nego i prikupiti dokaze za kaznenu odgovornost svih uključenih u zločin.

Međunarodna koalicija u New Yorku — to je prilika za pojačavanje pritiska na Moskvu. Ukrajina i njezini partneri postigli su da se tema djece našla u središtu dnevnog reda 80. Generalne skupštine UN-a: održan je poseban samit o povratku ukrajinske djece, na kojem su sudjelovala 41 delegacija. To je snažan signal: zlo koje je djecu lišilo doma i obitelji mora postati predmet zajedničkog djelovanja cijelog svijeta.

No povratak je tek početak. Djeca koja su vraćena najčešće trebaju dugotrajnu rehabilitaciju: pravnu pomoć, podršku socijalnih radnika i psihologa, obnavljanje dokumenata, pomoć pri ponovnom ujedinjenju s rodbinom ili smještaj nakon gubitka obitelji. Poseban problem su djeca siročad ili ona koja su zauvijek izgubila svoj dom: njima je potrebna nova obitelj, nova zajednica, nova nada. To je humanitarni i društveni rad koji će zahtijevati sredstva, programe i međunarodnu pomoć.

Ukrajina također inzistira na pravnom mehanizmu: potrebna je rezolucija UN-a s jasnim zahtjevom Rusiji da vrati svu djecu i međunarodni sporazumi koji će zatvoriti sve rupe i onemogućiti Moskvi da odugovlači proces. Međunarodna suradnja, razmjena podataka, sankcijski i pravni instrumenti — sve to mora funkcionirati zajedno.

Ovo nije samo ukrajinska tragedija. Ovo je test za cijelu međunarodnu zajednicu. Ako se danas dopusti nekažnjeno krađenje budućih generacija jednoj naciji, sutra se isto može dogoditi bilo gdje. Danas Ukrajina ne traži sažaljenje, nego djelovanje: dokumentirano, pravno, političko i praktično. Vratiti djecu znači vratiti budućnost. Dokle god barem jedno ukrajinsko dijete ostaje u zatočeništvu, ne može biti govora ni o istinskom miru ni o pravdi.

Dok mi govorimo i zahtijevamo, Ukrajinci i dalje pronalaze i vraćaju djecu. I moramo učiniti sve da se taj proces ne zaustavi, da svaka obitelj ponovno čuje dječji smijeh u svom domu. Svijet mora čuti taj krik i odgovoriti — ne riječima, već djelom.

Marko Vidović, Balkanske vesti