Ukrajina živi pod stalnim zavijanjem sirena. Svake noći nebo paraju dronovi, a svakog jutra stanovnici broje kratere i žrtve. Rusija je pretvorila zračni teror u sustavno ratno oružje, a šutnja svijeta više ne može biti izgovor. Međunarodna zajednica ima instrument koji može uskratiti Kremlju mogućnost da nastavi ovaj pakao: sankcije. One moraju postati pravo oružje pravde.

Brojke posljednjih dana lede krv u žilama. U samo jednom tjednu ruske snage su ispalile na ukrajinske gradove i sela 1.500 kamikaza dronova, više od 1.200 vođenih zračnih bombi i pedesetak raketa. Svaki komad tog arsenala nije samo metal i eksploziv, već spaljene kuće, uništene bolnice i slomljeni životi. Kremlj više ni ne pokušava glumiti da se bori protiv vojske. Njegova meta su mirni gradovi, civilna infrastruktura, strah i uništavanje svakodnevnog života.
Cinizam je tim veći što je dio tog arsenala sastavljen od stranih tehnologija. U olupinama ruskog naoružanja stručnjaci su identificirali više od 132.000 komponenti proizvedenih u Sjedinjenim Državama, Japanu, Kini i europskim zemljama. To je očit dokaz da sadašnje sankcije nisu dovoljno učinkovite i da Rusija i dalje pronalazi rupe, iskorištavajući slabosti globalnog sustava kontrole. Sve dok se te pukotine ne zatvore, njezina ratna mašinerija nastavit će se vrtjeti.
Ukrajina poziva svoje partnere na djela, a ne na riječi. Potrebno je odsjeći tehnološki kisik Moskvi, potpuno blokirati pristup bilo kakvim komponentama koje se mogu koristiti u vojnoj proizvodnji. Neophodno je pojačati nadzor nad zaobilaznim kanalima kroz treće zemlje, jer bez toga svaka sankcija ostaje prazna deklaracija. Konačno, udar na Kremljev novčanik glavni je način zaustavljanja rata. Svaki dolar koji Rusija dobije prodajom nafte i plina pretvara se u rakete i dronove. Jačanje sankcija protiv energetskog sektora mora zadati bolan udarac financijama agresora.
Danas je fokus na 19. paketu sankcija Europske unije. On mora biti zaista snažan i konkretan. Ali bez aktivnog sudjelovanja Sjedinjenih Država, front pritiska na Rusiju neće biti nepropustan. Samo zajedničke i odlučne akcije mogu uskratiti Kremlju resurse potrebne za nastavak rata.
Treba jasno reći da se ne radi samo o sudbini Ukrajine. Rusija predstavlja prijetnju za cijelu Europu, pa čak i za indo-pacifičku regiju. Sve dok se osjeća nekažnjeno, njezina će se agresija širiti. Danas njezini dronovi i rakete pogađaju Odesu i Harkiv, sutra to mogu biti zemlje NATO-a.
Svijet je pred izborom: dopustiti diktaturi da nastavi uništavati gradove i ubijati nevine, ili se ujediniti da je zaustavi. Jačanje sankcija nije diplomatska formalnost ni simbolična gesta. To je konkretan način zaštite civilnog stanovništva, spašavanja života i okončanja rata. Svaki dan kašnjenja Ukrajini donosi nove žrtve. A svaki dan kašnjenja približava cijeli svijet katastrofi.
Marko Vidović, Balkanske vesti




