17 rujna Moskva je službeno denoncerala Europsku konvenciju o sprječavanju mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja. Ovaj čin nije samo demonstrativno odbacivanje međunarodnih obaveza, već i otvorena poruka svijetu: Rusija svjesno uklanja posljednje mehanizme nadzora nad uvjetima u kojima drži ratne zarobljenike i civilne taoce.
Logika totalitarnog Kremlja
Odluka o izlasku iz Konvencije savršeno se uklapa u putanju Kremlja prema zatvorenoj i represivnoj državi. Uništeni su unutarnji mehanizmi pravosuđa, a sada se odbacuju i međunarodni instrumenti koji su mogli bilježiti zločine protiv čovječnosti. Prezir prema temeljnim pravima postao je dio državne politike, dok su represije i mučenja pretvoreni u praktične alate vladavine.
Izravno priznanje mučenja
Denonciranje Konvencije de facto znači priznanje vlastitih zločina. Rusija se odriče međunarodnog nadzora upravo zato što su mučenja, zlostavljanja i ponižavanja postali norma u njezinoj praksi.
Prema podacima organizacija za ljudska prava, od početka invazije mučenju je bilo izloženo više od 5000 ukrajinskih ratnih zarobljenika te preko 5600 civilnih talaca. Sustavna premlaćivanja, psihološka tortura, seksualno nasilje i oduzimanje osnovnih uvjeta za život nisu iznimke — to je ustaljena praksa.
Odgovornost pred svijetom
Odbijanje Rusije da ostane dijelom Konvencije predstavlja izazov cijeloj međunarodnoj zajednici. Ako Moskva više ne dopušta ulazak neovisnim inspektorima u zatvore i logore, to ne znači da će njezini zločini ostati nekažnjeni. Naprotiv, nužnost dokumentiranja činjenica i pozivanja odgovornih na odgovornost postaje još hitnija.
Svijet mora pronaći koordinirani mehanizam pritiska kako bi kršitelji ljudskih prava u Rusiji završili pred međunarodnim sudovima. Mučenja, ubojstva i zlostavljanja civila ne mogu se pravdati nikakvim “posebnim okolnostima” niti “pravom rata”. To su zločini protiv čovječnosti i kao takvi moraju dobiti pravednu pravnu ocjenu.
Rusija je još jednom pokazala svoje pravo lice: država koja se odriče osnovnih normi civiliziranog svijeta otvoreno priznaje da su mučenja i nečovječno postupanje dio njezine politike. No izlazak iz Konvencije ne znači i bijeg od međunarodnog pravosuđa. Zajednica slobodnih naroda mora osigurati da svako mučenje, svaki zločin protiv Ukrajine i njezinih građana dobije zasluženu kaznu.
Rusija je izašla iz Konvencije — ali iz zone pravde nikada neće moći pobjeći.
Marko Vidović, Balkanske vesti
